MESUD ČEVRA / KOMENTAR: Kraj Jedne Ere

  Piše: Mesud Čevra   Upravo sam gledao, kako se gospodin, drug Milo, zahvaljuje svojim biračima na ukazanom povjerenju,valjda, da ih utješi i pokaže, da crnogorska zbilja nije ono što smo svi mislili, a mislili smo-da je on samo jedan u nizu ex-jugoslovenskih satrapa i diktatora, koji su uspješno pokazali kako se pravi država i […]

Piše: Mesud Čevra

Upravo sam gledao, kako se gospodin, drug Milo, zahvaljuje svojim biračima na ukazanom povjerenju,valjda, da ih utješi i pokaže, da crnogorska zbilja nije ono što smo svi mislili, a mislili smo-da je on samo jedan u nizu ex-jugoslovenskih satrapa i diktatora, koji su uspješno pokazali kako se pravi država i vlastito carstvo.

Mi napaćeni gradjani, koji smo mislili da smo se konačno oslobodili komunističkog jarma, ubrzo smo se podjarmili u kumrovačke komunističke jarme, mnogo gore i mnogo ružnije nego što su to bile Titine. I nije čudo, što smo bili, ne samo u vremenu etničkog čišćenja, progona i ubijanja, čak i genocida nad Bošnjacima, nego smo se našli u diktaturi mafije vlastitog naroda. Ubistva, klanja, progoni i pljačke, okarakterisali su ovo vrijeme tride setogodišnje vladavine mraka.

Društva koja se nisu lustrirala i koja su dozvolila da im se na čelo stave djeca komunizma na konjima tajnih komunstičkih službi, nisu mogla dati odgovor na osnovno pitanje: jesmo li kapacitirani, da budemo i gradimo demokratsko društvo. Na zapadnom Balkanu, ritam demokratizacije davala je srpska nacistička elita počev od Milosevića i akademije nauka SANU, do današnjeg Vučića.  Ona je iz dana u dan pokazivala, da ostaje na nacističkim standardima, kako u politici, tako i u obrazovanju, mas medijima, kao i drugim sferama društvenog i političkog života.  

Dakle, Srbija, koja u svojim državnim medijima na naslovne stranice stavlja, da je Ukrajina napala Rusiju, te da su Bošnjaci počinili zločin u Srebrenici nad Srbima, upravo govori sve o jednoj naci ideologiji, kojase ne mijenja od devedesetih godina.

Danas smo svjedočili pobjedi jednog mladjahnog Srbina u Crnoj Gori i sve su prilike, da će on  biti jedna od nada srpskog sveta u Crnoj Gori, dakle, Srbima ili Srbijancima treba još razorena kosovska stvarnost, tamo udaraju srpskom listom i provode  srpski svet u etapama, da se ostvaruje. Makedonija se na momenat uspjela otrgnuti od srpskog sveta zahvaljujući lojalnosti albanske manjine makedonskoj državi i zahvaljujući tome da su Makedonci ostvarili sve želje koje su od njih tražili medjunarodna zajednica i Evropska Unija.

Srpski svet u BiH je ostvaren već u Dejtonu, kada je sačinjen dejtonski sporazum i kada je predsjednik BiH Alija Izetbegović potpisao konstituisanje Republike Srpske, kao jednog entiteta, na teritoriji pola Bosne. Tako ako se zna, da je 25 posto većina hrvatskog življa, ostalo je Bošnjacima 20 posto njihove zemlje Bosne.

Zašto nam je to uradio Izetbegović i ko ga je ovlastio da izda našu zemlju u vojnoj bazi u Ohaju, ubrzo ćemo saznati. Do sada je njegov sin Bakir pisao istoriju i svi mediji i islamska zajednica pjevali su jednu pjesmu-da te nije Alija-i pljačkali našu zemlju do iznemoglosti preko stranke SDA i mlado-muslimanske bande, koju je UDBA instalirala da uništi Bosnu i bošnjački narod.

Tako danas imamo ponovo jednu nedefiniranu situaciju na Balkanu. S jedne strane, imamo srpski svet, koji čeka pobjedu ruske federacije nad Ukrajinom i da krene u konačni obračun sa ostatkom ex-Jugoslavije, čekajući crvenu armiju da ih vrati u Sarajevo, Knin, Titograd, kao i Skoplje i Prizren.

Ovo su snovi preko 70 posto srpSke populacije. Snovi koje je inkorporirala akademska zajednica preko srpske akademije nauka I umjetnosti i pravoslavna crkva. Svi koji misle da ne treba ubiti, protjerati i ostvariti ciljeve na nacističkim osnovama, osvajajući tudje teritorije, je za taj svet usput I izdajnik srpstva.

Pomama za teritorijom nije nova stvar. Srbija kao nezavisna država prvi put  je nastala na Berlinskom kongresu 1878. godine, i nije čekala da ostane u medjunarodno priznatim granicama. Od tada se kroz ratove iza kojih su stajali Rusi, povećala čak četiri puta. I bez obzira, što je Makedonija, Crna Gora i BiH otišla, Srbija je još uvijek tri puta veća, nego što je to njena originalna teritorija srbijanske kneževine iz vremena Berlinskog kongresa. Da li će krenuti u osvajačke pohode nije jasno, ali je sigurno, da se sprema, i vojno i ideološki.

Pozivaju na mir,  a pripremaju se za rat. Tako im je ruska tajna služba naredila i njihovo društvo je preparirano ruskim tajnim službama, isto kao što je to i SDA BIH i mnoge političke partije na zapadnom Balkanu. Posebno su mediji interesantni, koji dobijaju ogromni novac od ruskih tajnih služba, a koji im služe za propagandu,

Ništa neobično. Prije svake nacističke akcije, imamo istu stvar: medije, propaganda, dehumanizacija protivnika, i akcija topova. Da se u beogradskim medijima nadje da je Ukrajina napala Rusiju (Informer), da Ukrajinci iseljavaju djecu iz Dombasa (Balkan News Media) i tako dlaje, sasvim je normalno.

Medjutim, veliko je pitanje, šta će ostati od Srbije, ako se nakani da bilo što uradi silom ili da sebe podredi ruskim ciljevima na Balkanu, kao što je to radila u svakom ratu zadnjih dvjesta godina. Nije isključeno, da ostane i vrati se svom, originernom statusu iz Berlinskog kongresa, gdje nema ni Vojvodine ni Sandžaka. Jedino takva Srbija mogla bi se uzeti kao država, koja svoje iluzije neće pokušavati ostvarivati pod ruskom ili nacističkom kapom .