Da doživiš Sarajevo, treba ti sto života
„Ne može se živjeti u Sarajevu. U Sarajevu kad živiš, previše vremena potrošiš. Dok tamo, dok ovamo – prođe jutro. Dok ovo, dok ono – ode dan. Jeste, doduše, sve to – bude među ljudima. I bude, uglavnom, lijepa priča. Život je kratak za Sarajevo“, opjeva Abdulah Sidran današnje Sarajevo. Današnji šeher. Dobrota ljudi Hiljade […]
„Ne može se živjeti u Sarajevu. U Sarajevu kad živiš, previše vremena potrošiš. Dok tamo, dok ovamo – prođe jutro. Dok ovo, dok ono – ode dan. Jeste, doduše, sve to – bude među ljudima. I bude, uglavnom, lijepa priča. Život je kratak za Sarajevo“, opjeva Abdulah Sidran današnje Sarajevo. Današnji šeher.
Dobrota ljudi
Hiljade su pjesama, tekstova, priča nastale u Sarajevu i o Sarajevu. Ko god bi dođi, uzme pa nešto zapiše, nešto ga inspirira. Bilo šta – kaldrma na Baščaršiji, dobrota ljudi, ulice u orijentalnom stilu, mostovi stari i novi, dobroćudnost domaćina.
Okreni-obrni, Sarajevo je uvijek i svima bilo i misterija i ljubav, utočište i simbol za rađanje, početak nečeg novog. Kad ga sruše i zapale do temelja, pa „grad mangup“ izraste ljepši i živahniji.
Ali, uvijek ljepši. Smjenjivale su se vlasti, a Sarajevo širilo, raslo, cvjetalo. Došle su Osmanlije – sagrađeni su brojni mostovi, džamije, ceste. Poslije njih Austro-Ugari, koji ostavljaju tramvajsku prugu, veleljepne građevine. I vrijeme Titove Jugoslavije donosi širenje grada, industrije, školstvo, Univerzitet.
U tim svijetlim trenucima, Sarajevo postaje domaćin Olimpijskih igara, 1984. godine. Tada je i staro i mlado pomagalo svom gradu da uspije i da Olimpijski komitet, sportisti i novinari ocijene najbolje organiziranim olimpijskim igrama do tada.
A onda se pojave divljaci, zlotvori da zapale, sruše, granatiraju. I opet iznova. A kakvo je Sarajevo danas u očima stranaca, možda najbolje govori tekst novinara Alberta Stama (Stumm) za CNN.
– Sada je Sarajevo zagonetni grad, moderno, cool na brojne načine – ima park za skejtere u restauriranoj austrougarskoj četvrti, a margarite se služe u očuvanom osmanskom bazaru dok slušate poziv na molitvu muslimanima – napisao je Stam za CNN.
Ima ona iz pjesme „Ko se jednom napije vode sa Baščaršije, nikad više iz „Saraj'va taj otić’ ne umije“. Sudeći po broju i raznolikosti zemalja iz kojih dolaze turisti u glavni grad BiH, možda i umiju otići, ali se uvijek vraćaju.
Hiroši Ono iz Japana kaže da su mu Sarajlije nešto najbolje što mu se dogodilo u životu.
Spoj kultura
– Otkud vam toliki optimizam i volja za životom? Uvijek spremni na razgovor, šalu… Posjetio sam muzeje i mjesto atentata, ali i snajpersku aleju i Tunel spasa. Spoj istočne i zapadne kulture, sve smješteno u ovoj maloj dolini okruženoj predivnim planinama. Jeo sam ćevape – kaže Ono.
Šta bi mu Sarajlije kazale:
– E, moj Ono.
Kafane i restorani
„Pod Lipom“, „Kod Kibeta“, „Sedam šuma“ na Sedreniku, „Vinoteka“, ćevabdžinica „Željo“, aščinica „Hadžibajrić“, „Slatko ćoše“ i desetine drugih kafića, kafana, slastičarnica, restorana čine Sarajevo mjesto gdje se najbolje jede i provodi
Grad festivala
Sarajevo Film Festival
MESS
Jazz Fest Sarajevo
Baščaršijske noći
Sarajevska zima
Balet Fest Sarajevo
Šta su govorili i pisali o šeheru
– Objektivno, Pariz je najljepši grad na svijetu, ne može se porediti ništa s Parizom u Sarajevu, ali meni srce nikada ne zadrhti u Parizu kao u Sarajevu kada stojim u redu u pošti – Goran Bregović, muzičar i kompozitor
– Vidiš, Sarajevo je srednjeg roda. Kao dijete – zaigrano, prostodušno, naivno, lakovjerno, djetinjasto… Zato ono prvo i pruža ruke… – Đorđe Balašević, srbijanski kantautor, pjesnik, pisac i reditelj
– Ovo je najljepši grad, sofisticiran, kompleksan i multikulturalan. – Bono Vox, frontmen benda U2
Impresivni „Avaz Twist Tower“
Jedan od tih vizionara i graditelja je Fahrudin Radončić. Prvi hotel poslije rata s pet zvjezdica i neviđenom atrakcijom u ovom dijelu Evrope – rotirajućim restoranom „Plava prizma“. Prva zgrada sa staklenom modernom fasadom na Alipašinom Polju, i onda počinje gradnja najljepše i najviše zgrade u regionu – „Avaz Twist Towera“.
Svojom ljepotom, elegantnošću, nastao građevinskom vizijom, umijećem i poduzetničkom hrabrošću, „Avazov“ toranj postaje prepoznatljivi simbol Sarajeva zajedno sa Sebiljom i Vijećnicom. Hiljade turista iz cijelog svijeta svake godine posjete najvišu zgradu u regionu, odakle, uz bosansku kahvu i neku deliciju, posmatraju krvotok glavnog grada Bosne i Hercegovine i uživaju u njegovim ljepotama.
Izvor: avaz.ba
Komentari