RAMO KOLAR / GRADSKU DANU TEKU: Kad se probudiš dobri Bošnjanine i shvatis kako te silnici varaju, sinut će ti sjećanje na budućnost
Ušarenila društvena bašča vidljivim i nevidljivim spektrom boja zlatne jeseni. Ne može čovjeku ni trena biti dosadno. Kud god pogled znatiželjan djedne, vri. Je li ti do smijeha, zagrabi. Plače li ti se, potoci su svuda unaokolo. Nema veze što su po njima posijane male elektrane raznobujnih domaćih i stranih tajkuna i što im još […]
Ušarenila društvena bašča vidljivim i nevidljivim spektrom boja zlatne jeseni. Ne može čovjeku ni trena biti dosadno. Kud god pogled znatiželjan djedne, vri. Je li ti do smijeha, zagrabi. Plače li ti se, potoci su svuda unaokolo. Nema veze što su po njima posijane male elektrane raznobujnih domaćih i stranih tajkuna i što im još i ti, svaki mjesec preko velike Elektroprivrede poklanjaš koju marku za uvećanje njihovih računa. Kad se uozbiljiš Dobri Bošnjanine, shvatiš kako te i tu sistem pljačka. Ali ne da ti se dugo razmišljati-baciš najčešće brigu na veselje. Ma mani belaja i ovako mi je svega preko glave. Pa potegneš pjesmu uz saz. U nešto se udarati mora.
Pa i ne čuješ što te budi i drmusa jedan Amerikanac. Šta on sad pa hoće. Ništa, no ti ambasador Nelson pojašnjava kako bi se lijepo a i korisno bilo probuditi i ukazati na korupciju jer silnici na vlasti i blizu nje, kradu naše pare. Iz bosanskih džepova izvlače svoje bogatstvo.
Što naravno ne važi za manji blentitet. Njemu malo koja velesila na svijetu može parirati. Izreče izvjesni Radovan Višković i ostade živ. I još mu osmijeh od uha do uha. I do šefa što je mnogo važnije. Gazda mu je jugoslavenski šampion u dubokom oranju iz onijeh zlatnih godina dok je još ko imao s radošću držati plug u rukama i sjediti u traktoru. Dodik ga je turio za premijera u njegovu zabranu i voli čuti kako proizvodi sami med i zalijeva ga mlikom. Ako mu pak neko ne vjeruje, on ga smjesta pošalje kod kerbera Lukača, šefa policije a lik bez suvišnog zašto u bajbokanu. Kao ovoga Nešića koji se eto malo opustio. Dakle, kako je rs ispred Amerike, Kine, Japana, Rusije i Njemačke, glupo je ugledati se na potonje. Nego će imenovane velesile uskoro, a to je ko da gledaš sutra-prekosutra, same krasti Viškovićdodikove izume, stečevine i dosege. Ovime skromno vidim ostvarenje Platonova sna o idealnom društvenom poretku i državnom ustrojstvu. To što je govorio navedeni Nelson su obične trice i kučine. Ima on čuti šta trbuhozbori drug Višković glasom Dodikovim.
Zafurala se predizborna takozvana kampanja. Suze da te oblijevaju od sabaha do akšama. Što od smijeha, što od plača. Kad vidiš šta ti poručuju i kad skužiš ko ti poruku priopćava. Nemaštovito, neduhovito, bezidejno, isprazno, lažovito iznad svega. On bosiljak sije, nama pelin niče. I to ne onaj slatki, za kojim je pomama jer je neko negdje pronio kako liječi-sprječava koronu, nego onaj grki što se ni u čaju progutati ne može.
Kao da zbore iz najdubljeg komunizma, izvedenog po Marxovim idejama tamo neke 2378. Svima prema potrebama, od sviju prema mogućnostima. Malo radiš, mnogo uživaš. Sve što je ljudski um stvorio, dostupno ti je džabe. Pare su davno ukinute. Potreba stigne čim ti očima mrdneš a koje pak izražavaju samu po-misao na nešto. Pravda sišla s neba sedmog i sama po sebi vlada. A i ne treba jer su ljudi-na ranu da ih priviješ. Što na ranu kad boli biti neće majci. Pojavi li se, bit će voljom divnih, krasnih, humanih, empatičnih i najboljih upravitelja biti eliminirana u raju od bolnica. Kuće s bazenima i ostalim namješćajem će se mijenjati svake dvije godine, a dolazit će sve ljevša od ljevše…
Probudite se građani, vi dobri Bošnjani. Bolno je ali jedino moguće. Učiniti nešto sada, individualno, sam svoj majstor-prijatelj, ne tražeći ni nekoga sa strane, ni iz metafizike. A u malim torovima je ionako toliko smrada da proizvodne snage zbilja ne mogu trpiti ovakve (ne)proizvodne odnose.
Ili kako bi to bolje opisao, u želji da bude pametan i duhovit, direktor ovdašnjih Autocesta, koje su-usput velim-za skoro trijes ljeta, zima, proljeća i jeseni uspjele skrpiti čak sto kilometara autoputa, a odaziva se na ime Adnan Terzić. Probili smo tunel Počitelj od jedan kilometar, usprkos nedaćama, ovome-onome i koroni…Tako smo mi i Vranduk koji je uvijek bio kost u grlu neprijatelju i tu ga zaustavljao, odimidođimi. Ne citiram, prepričavam, ali pogađam. I to će njegova partija zabaštiniti. Svaka glupost uvećava im demokratskoalcijaške šanse na ostanak u foteljama diljem općina i kantona.
Čovjek je biće zaborava. I smijeha. I dobre su to osobine jer su mu pomogle u evoluciji do dana današnjeg. Sada bi mnogo bolje leglo sjećanje na budućnost. I zaborav ovih što mu se retuširani s plakata zalijepi gdje stigneš.
Eheeeeej, ne preskači, opominje me revni pratitelj ovijeh pisanija. Šta? Korona? Aha. Ko će ovo preskočiti. Svijet se trese. Ili mediji tako predstavljaju. Znam samo da me nos nesnosno svrbi od ovih raznih maski a konjuktivitis i prateće belaje vučem poprilično dugo. Eno vidim jedna advokatica dala na sud ćeranje nošenja maski napolju. Nije moje da se pačam. Ali španjolska gripa je imala tri pogubna vala. Za koronu vele- u drugom smo talasu. Treči ko biva zimus. Ma ja. Sve što su ranije prognoziorali ništa nisu pogodili. Jer tako je kad se pogađa. Kad se naučno istražuje, to je druga priča. Od teorija zavjere zdrav um ne može doći do neke ozbiljne priče. Na našim medijima, po kavanama i kafanama, sijelima i sećijama samo dvoje priče: uvesti totalnu izolaciju jedno mjesec dana ili pustiti sve slobodno pa kad se svi zarazimo…
Ne valja biti isključiv. Čovjek onda ostane bez ključa. Kad nema ključa, ne može u kuću. A doma je jedino toplo i sigurno. I ne zovite otamo porodičnog liječnika i tražite štogod za prehladu. Ekspresno vas šalje u izolaciju. A van društva žive samo zvijeri i bogovi, učili nas stari Heleni…
Komentari