RAMO KOLAR /GRADSKI DANI TEKU: Sprema nam se glad i mrak, pred-izborni obećavaju kolače i svjetlo prije tunela a narod glasaća utihnuo: pronašli su svejednizam!!
Navalilo sa svih strana. Domaći i strani faktor. Njih dvojica, ja i babo sami.. Ubiše bombama. Niđe nijedne, al haj ti ne vjeruj. Obzirom da je u nas svevjerujući narod, prijetnje tih nekih manijaka padaju na plodno tlo. I samo su nam falili ti ciber hibridni jahači apokalipse. Ko da nama nije dovoljno domaćih davitelja. […]
Navalilo sa svih strana. Domaći i strani faktor. Njih dvojica, ja i babo sami..
Ubiše bombama. Niđe nijedne, al haj ti ne vjeruj. Obzirom da je u nas svevjerujući narod, prijetnje tih nekih manijaka padaju na plodno tlo. I samo su nam falili ti ciber hibridni jahači apokalipse. Ko da nama nije dovoljno domaćih davitelja.
Pitaju me raja znam ko su i oklen djeluju skriveni snajperisti na našu podsvijest a vala i svijest. Znam, nego šta. To su oni marsovci o kojima nam je pričala filmska i ostala mašta. Do tada su bili samo u dalekum maglinama, sad su se ogoljeli. Sjede po nekim zgradama u staklima ili debelim zidovima, grupirani su, okruženi čudnim spravama. Namjesto ušiju ugrađene su im antene i laseri. Stigli su po naredbi Perunovoj. Sjeći ogromnu pogaču od čijih mrvica živimo.
Oni ne plaše. Ne ucjenjuju. Ne traže. Zadaju traženje i posao tromoj i tehmički zaostaloj balkansk
oj policiji. A ovaj poluotok se ubio za eksperimente. Uglavnom kreirane u nebeskoj Crnoj rupi. Tamo neki čudni gasovi, materije, pokreti se dešavaju pa se slučajno reflektiraju na ovo malo noktića u svemiru. Jer Demijurgideja čak otamo je zainteresirana za bosanske ozbore. I onda spreme poruku, po anđelima bez krila, kako CIK sjedi na bombi. Pobjegli su bezbeli, a ovi što im ne daju pare za izbore crkoše im od smijeha. Ima li tu neke veze? Ma jok, bezveze je.
Haj makar, domaća neradna policija će zaraditi još koju paru. Zauhar je siromahu kad mu i muha uleti…anamo ona.
Nakon što nam baćuškini marsovci isperu mozak i balkanovo bure baruta nastavi tinjati, nama su brzogoreće vatre već pod nogama.
Eto sad i vode, ko da priskuškuje. Ne da gasi, već rasplamsa. Poskupljuje. Nakon plina, nafte, pšenice, đubriva…ma svega. Eeeee, nešto šute električari. Još malo. Kad oni uključe strujno kolo, mnogi će pasti u nesvijest od iznosa na računu.
Ljudi su pomalo neozbiljni. Lijepo proljeće pa se opustili. A prijeti nam glad. Treba poslušati ono malo seljaka što je još preostalo orati ravniji dio Bosne. Lijepo objašnjavaju šta znači proizvoditi hranu i koliko je to danas skupo. A uz to, nema ko raditi. Otišla nam raja. Eno jedan moj znanac namiriso, pa oće uvozit šljakere iz Indije, Bangladeša i otamo. A ni oni orat neće, kopati ne mogu. Od gladi.
Smrzavat ćemo se zimus , viču razumni. Rusi ucjenjuju. Oni marsovci potvrđuju. Domaćih takozvanih resursa nema. Nemaju ni spremnika za naftu-gas-plin-benzin. Drva su isječena diljem zemlje i dana vani za budzašto. Bit će uglja. Skupljeg dakako. Moraju i rudari zaradit za štrucu a elektroprivredaši za maslac i za med. Mi u glavnom gradu smo pri kraju. Sad kad se sve peći nalože i zacrni ionako zagađeno nebo, Bjelašnica nam pomoći neće. Udruži li se s kakvim virusom, a i farmacija mora negdje kupiti kajmak, najebali smo ko žuti.
Šta nam dotle rade ovi kič majstori koji su nam otuđili državu?
I nogama i rukama, provjerenim metodama: strahom, lažima i manipulacijama jurišaju na još jedan mandat. U predizbornom su grču. Ni onako nisu radili posao za koji su preplaćeni do bola, sad se i ne obziru na nj. Učvršćuju ograde na torovima. Protegli se ti poslovi po cijeloj Europi. Hodnicima okoštale administracije eu, pletu bruku, jad i bijedu šund duha plaćenika da rasture rođenu zemlju. Sve za škude, tendere i bogaćenje jarane. Privatiziraju zemlju i državu sve zarad vlastitog stada i tora. Koje bleji sve slabije i skoro se utišalo. Nesvjesno da se konačno guši u smradu nacionalizma, primitivizma i svejednizma.
Narodne vođe iz Sarajeva, Banje Luke i Mostara, kao potrčkala stranih interesdžija, oduzimaju im i budućnost djeci, ali ovnova u stadima odavna nema spremnih srušiti ograde i u stampedu odnijeti lažne predvodnike na smetljište povijesti i u konačni zaborav. Ne drznu li se odraslija janjad, namjesto na ražnju, jurnuti smjelije u sutra, diktatorskoprivatizirani režim, s jedinom ideologijom u se, na (za) se i poda se ili Allahume rabi svak (od njih) sebi grabi, morao bi se zamijeniti vriskom ujedinjenog stampeda koji dovodi do samosvijesti svakog pojedinačnog člana.
Dotle, vlastodršci kupuju plastične kese za silne pare tamo gdje se morao donijeti zakon o sukobu interesa i gdje se generira borba protiv rečene bande. Ali jok, banda (uz rijetke izuzetke) i dalje sjedi i po državnom i po ostalim parlamentima. I sve dok se stvar ne zahvati u korijenu-a korijen svake stvari je čovjek- pomaka ozbiljnih neće biti. Na ovijem stranama individua nikad nije bila centar ničega, nositelj ničega. Kolektivizam ideologiziran idejama vladajućih, njihovo je najjače oružje. Sve pod (s)likom džugašvilijevskih brkova, zvali se oni partija, džamija, crkva, udruga. I tu mi se uklopi bizarnost koju primijetih baš dok ovo sričem. Semir Efendić, načelnik najveće bh općine i šef starenove partije-pratilje, našo negdje izgubljenog ćuku i donio ga kući. Čim se to saznalo, krenuli rafali napada na čovjeka, najžešće oni iz „punih džamija“ ubjedivši ga (!?) kako nije islamski pasa držati u kući. Čovjek se prepao po svim osnovama i eno traži ko će jadnog cuku udomiti. I sad, ako bi slučajno pomislio, kako „neki i negdje“, sve neislamiste ne vide „u (zajedničkoj) kući“, nego negdje-eno anamo. napalo bi te na pasja preskakala. Pa neću. Možda će to bolje objasniti sam Efendić kojega tu i tamo zovu „novom nadom bh politike“!?
I eto, zaeban sam prognozer. Taman svršavam ovaj zapis, kad radio javlja kako nelegitimna fedralna vlada donosi nove zakone i uredbe o struji. Kako su i navikli stado, saopćenje je zakukuljeno i zamumuljeno, ali uglavnom, vele, izjednačavaju se sa standardima eu! To je ono kad sam ih pito za ex-tremno poskupljenje duhana po eurostandardima, što mi oteše po penzije pa nije po bosanskim stasndardima. A oni – šute bezbeli. Pa, sretno vam poskupljenje struje cijenjeni čitatelji, građani, ljudi, naročito narodi. Vođe ne trebaju brinuti dok imaju ovakve podanike…
Odoh sad lipo nabaviti štrucu dok nije poskupila. Glad očiju nema. Ko i para, rekao bi Gubec beg!
Komentari