RAMO KOLAR / GRADSKI DANI TEKU: Uskršava li (re)izborna HZHB da bi Dodik otišao u Srbiju a dok Bošnjaci tragaju za prav(n)im Inckom?!
E, dobro je. Tu sam vijest čekao sve do sada. Bez nje ne bih mogao ni slovo ubosti. Ovo o pravnoj državi. Milan Tegle-ti-ja, šef VSTV-a nigdje ne ide. Ostaje. A i gdje bi. Žrtva je čovek. A oni tamo neki, naki, pa čak i masa njegovih članova, traže ostavku. Drug Milan, inače bez […]
E, dobro je. Tu sam vijest čekao sve do sada. Bez nje ne bih mogao ni slovo ubosti. Ovo o pravnoj državi. Milan Tegle-ti-ja, šef VSTV-a nigdje ne ide. Ostaje. A i gdje bi. Žrtva je čovek. A oni tamo neki, naki, pa čak i masa njegovih članova, traže ostavku. Drug Milan, inače bez ikakve upečatljivije karijere, postao gospodar života i smrti, zarobio državu, pravdu i pravo strpao u svoju torbu pa je krčmi s onima koji mu se svide ovako ili onako.
Afere ga prate a i on njih zorno, ali ne priznaje. Naučio negdje u silnim tim školama partijskoideološkim: ne priznaj i niko ti ne može ništa. A činjenice? Ma pusti, još je Hegel kazao: tim gore po činjenice, umuje ljubitelj ovoga filozofa ali bez nabrajanja barem jednog naslova iz opusa.
Pa onda je opet rekao kako će razmisliti o ostavci. I ošo kod gazde na savjet. Znao on da ga je Mile od Laktanja, pardon Laktaša, tu i postavio da ruši državu. Kako u njoj ne bi zaživjelo kakvo pravo. Osim hajdučije šefa mu. Laktaškog.
No već se piše novi Zakon o ovome važnom, možda i najvažnijem vijeću u nas. Ono zvano ministara je pjevačko društvo koje uživa u neradu i golemim plaćama u zemlji kruha željnoj. Helem, bila bi tri vijeća. Ono najvažnije bi kontroliralo prva dva kako se niko osilio ne bi. I uzimao pravdu u svoje ruke a pravnu državu slao u prošlost.
Pa mi naumpade: a što bi Milan zvani bezgrješni podnio ostavku. Na ovijem stranama riječ odgovornost se tumači kao tuđe a nikako vlastito, lično vlasništvo a u vidu i liku ostavki onih koji javno brukaju sebe, partiju a time i državu. Evo su sad svi navalili na SDP. Jadnu partiju koja propada od kada je čuveni drug predsjednik Lagumdžija otišao u šefovsku penziju i tada odlučio da će joj se žestoko osvetiti. Njemu u pomoć masovno su slali najgore poruke iz SDA. Pridružila mu se masa pojedinaca iz njegove stranke željnih gazdovanja, pametovanja i zarađivanja. Ono malo što je preostalo od gubitnika na izborima vodili su računa gdje se dobro udomiti a ne o socijaldemokraciji, kadrovima, podmlađivanju, europskom umivanju i pospremanju. I pored svega, rijetko je ko kad uništio neku partiju sa strane. Glave su joj uglavnom dolazili „mangupi iz vlastitih redova“.
I tako bude i lahko i lako Bektić i afera jada i bijede u Srebrenici. Morala se sjetio Saša Magazinović i napustio funkciju.
Hoće li još neko negdje od onih silnih neradnika koji se uglavnom bave skrivenim i javninm kriminalom, podnijeti ostavku? Ili će čekati da ih Tegeltija uhiti?! Možda njihovi partijski šefovi, ako ni zbog čega a ono radi katastrofa na netom svršenonesvršenim lokalnim izborima. Primjerice Izetbegović, Nikšić, Jerlagić,?
Naravno, neće niko. Ali hoće badža gedža iz Laktaša. Začikao je Inzka vičući: nek dođe mangup da mene smijeni, ajde dođi…
Da li će Visoki izići na megdan Dodiku? Neće. Možda za po godine zamoli EU da mu ne daju ući u Brisel. Dotle će valjda čitati Petera Handkea kojega je u ona prohujala vremena vodao kako bi lik sreo „velikog prijatelja“ Karadžića. Jer pisci su to. Majstori za proizvođenje zla i u pesmama i u prozi. Sada ploča ratnog zločinca stoji na zgradi nečega što zovu Univerzitetom Pale- Na poziv štovatelja istoga, Mileta od Laktaša Visokom da zajedno skinu ploču, Inzko poručuje kako je on nije ni zakucavao, pa neka je makne onaj što ju je turio. Ja l Radovan, ja l Milorad.
I o tome se baš sinoć šef manjeg blentiteta savjetovao s ministrom policije bratske Srbije. Istim onim Vulinom koji je, u ime Vučića, prijetio, a i dalje čini, silnim naoružanjem iz Rusije koje su nagomilali „radi obrane mira“. U to ime su zamutili u Montenegro, a u Bosni čine sve što im je u moći da je sruše što prije. Potporu im neprestano daje i Rusija koja ne prihvata ni jedan zaključak PIC-a o potrebi jačanja države i puta prema euroatlanskim integracijama.
Da bi sve uvezali u jedan te isti projekt, Dodik nagovara Čovića da što prije proglasi svoj blentitet, zašta potiče vatrom pred „historijske“ izbore u Mostaru. Usput da uguše i pojavu novih mladih snaga koje opasno prijete pomesti nacionaliste i ideju UZP Herceg Bosne i diskriminacije ljudskih i svakih drugih prava u ovome gradu koji je tužni talac politike HDZ-a i SDA. Dodik bi, po dogovoru s Čovićem, nakon vaskrsavanja tzv HZHB, pokušao otcijepiti i postojeći blentitet od majčice i matice Bosne.
Još je ostala nada u Sjedinjene države i novoga predsjednika. Bar kod onih koji drže do pravne države. A i oni što bi je pocijepali, nakon što su je opoharali, se boje Bidena kad zasjedne u najmoćniju fotelju na Planeti.
Strah i nada traju već dvadeset i pet ljeta. Od trena kada je tadašnji SDA parlamentarac, dapače šef parlamenta M. Čengić, obećao: pravna država od ponedjeljka.
Inače, sve je isto…samo Njega nema!
Komentari