RAMO KOLAR/GRADSKI DANI TEKU: Na teškobolno pitanje: ima li rata, odgovor je: pitaj brata a nek vas pripazi veliki Tata…koga još briga kakva je (radnička) plata!
Ništa meni bez mog tajnog agenta Frfe. On mi je jedina tajna policija. A bez nje nikom nema nikakve važne obavijesti. O ekskluzivi da se i ne govori. Ovaj put priča je s istoga mjesta i istim likovima ko i prošli put. Ko i lani i preklani, onolani… Lavrov: Ovaj bre tvoj, kakono mu ime…Do…Mi….aha, […]
Ništa meni bez mog tajnog agenta Frfe. On mi je jedina tajna policija. A bez nje nikom nema nikakve važne obavijesti. O ekskluzivi da se i ne govori. Ovaj put priča je s istoga mjesta i istim likovima ko i prošli put. Ko i lani i preklani, onolani…
Lavrov: Ovaj bre tvoj, kakono mu ime…Do…Mi….aha, Do-Do, malo sporo kopča. Nisam ja mislio da on baš juriša na granice i prijeti ratom, nego samo da ne dobiju ulaznicu za Nato…
Vučić: Ma on, je bre, on je…malo sirov a i malo ga ponijelo…
Lavriov: Vidi jarane, neću da mi on navali Amere na leđa, Ukrajina i to, Krim, Sirija, plin Evropa…i taj šverc što radi…
Ulazi Laktaš po pozivu: Ko je reko šverckomerc, tu sam…
Lavrov: Ti mene obruka s tom nakom ikonom bre, pa ti popustih a sad si zabrazdio pa više ne znam je l radiš s nama ili samo za sebe…
Mile traktorist: – Joj, druže šefe, radim po dogovoru…Al sam ih razbuco, a? Samo još nisam stigo balalajku otpevati…A oduzima im sve državne i sebi prišivam te mogu se otcepiti devetog januara, je l tako šefe?
Vučić: Slušaj bre, nemoj da mlatiš ko Maksim po diviziji…ko no beše taj Maksim…aj dobro to, nego ja s Bošnjacima oću na lepu da ih izigram a ti navalio ko sivonja…
Lavrov: Dobro de, vako ćemo. Što ti švercova onaj kisik kad si mogo nabaviti pravi. Bezbeli si se i tu ugradio ko u našu naftu…
Dodik: Znate za naftu? Pa prirodno…To ćemo posebno šefe…
Lavrov: Nemoj vrdati bre i Ameri znaju za svaki dolar koji si klepio ui klepaš, snimljen si bre…
Mile: Pa rekli ste da razvaljujem državu i ja to zdušno činim…
Vučić: Pa jes, tako si nas razvaljivo i ranije kad su te Ameri doveli bna vlast mimo nas a ti opičio po ratnim zločincima i srbima…
Lavrov: Eee, i nas ćeš ti izraditi a? Al ovaj put neće moći, znamo ti svaki evrodolčar gde je lego…
I još je Frfa satima po sjećanju prepričavao sastanke i razgovore snimljene ali nije za ovo mjesto. Tek da razgalimo dušu i shvatimo ko koga…
Pojednostavimo. Poput Vojina Mijatovića, dopredsjednika esdepea iz Banje Luke. Ličnog projatelja Milorada Dodika i dandanas i dugogodišnjeg suradnika. On ne može nazad jer bi mu to bio trenutni kraj, kazuje vispremi Vojin. Ali znam ga, ići će do kraja. Lijekovi su mu probni balon. Potom će vratiti vojsku i ostalo. I to dosta brzo. Jer nije blesav, načuo je o pritiscima na njega sa svih strana. I onima koji se tek spremaju iz tzv. međunarodne zajednice. Vučić ga je već pomalo napustio, koliko god vodio drugačiju tajnu politiku glede Bosne. I ono najvažnije: rata nema. Iako Mile prijeti. Šansa je u opoziciji u entitetu koja ne ide s njim u avanture, sažeo sam sud Mijatovićev.
Kad smo već zašli na ovaj teren, spomenimo i sve vidljivije predizbornonadmetanje za stolicu u Predsjedništvu. I stranka koja ima jednog (izgleda i jedinog!!?) Mijatovića, za tu stolicu se začešljala turiti vlastitog predsjednika Nermina Nikšića. Istoga onoga koji je na proteklim izborima prošao na listi kompenzacijskim glasovima. Nisu za njega glasali ni članovi lične mu partije! I namjesto da odmah podnese ostavku, drug Nermin se učvrstio na mjestu šefa i u dobro plaćenim zastupničkim klupama. I valjda sada, Magazinović i Mašić (sive eminencije sdp-a), znajući da i šef, kao i oni sami, od građana neće dobiti povjerenje, kontaju šefa udomiti u zgradi na Titinoj i na Musali. Čime će, vidi se iz satelita a ne aviona, pojačati borbu za državu i napredak zemlje. U ime onih koji im nisu dali glasove. Kako bi produžili lični prosperitet na radost uže i šire obitelji i malobrojnih kerbera. A da bruku, jad i valjanje u blatu glede iuzbora Bogićevića za gradonačelnika i ne govorimo!
Kaže mi moj kritičar svega (ne)postojećeg: da su oni za državu i građane, radničku klasu i ne sanjaj, izborili bi se za jednog predsjednika i na to mjesto kandidirali samo Vojina Mijatovića. Ili ga barem izabrali za šefa stranke da ne bi izumrla.
Zanimljiv je osvrt na priče i radnje nekih domaćih pogubljenih i samozaljubljenih šegamahera od političara, Mladena Bosića koji bi rado iz nikakve opozicije u nekakvu vlast, kad izreče kako je psihijatrijski nalaz za Dodika bio kritičan. Ako je bio, kakav li je tek danas!
Urlajući vlastitolični glasnogovornik sam sebe, Nebojša Vukanović pak piše Aleksandru umišljenovelikom. Traži od njega da urazumi potrčka Dodika dok nije kasno. Lijepa namjera bit će. Ne sumnjam, mada u sve sumnjam! To mu ga nekako dođe kao ono kad su milioni ruskih logoraša pisali Staljinu da ih vadi iz njih. Jer su greškom tamo a grešku će uvidjeti i hitno ih pustiti sam Hazjanin. Nisu mogli shvatiti da ih je u logore spremio baš on, Veliki Vođa, drug Džugašvili osobno i lično!
I dok javna scena gori, a benzin na vatru dodaju tzv. mediji, Bošnjaci i njihovo vajno samopostavljeno rukovodstvo u vidu esda mrakdemokracije, koje o državi i državotvornosti nije čestito ni knjigu pročitalo, natječe se ko će više hvaliti prvoga u njih. Poznatog u narodu kao Dedo. A Bakirova baba (ala turka). Sve na godišnjicu smrti. Butum njihova pozicija, kerberi sadašnji i prošli, plaćenici uhljebljeni po javnim firmama i pripaženi po privatnima oderali su prste mlateći po kompjuterima i sastavljajući panegirike prvom im predsjedniku, hajd i osnivaču, narodne im stranke. Kad sve sabereš, po njima je Dedo spoj Aristotela i Alaksanda Velikog, Gandija i Kiplinga, Getea i Bizmarka, hazreti Alije i Saladina, Tite i Krleže…U najmanju ruku!
Ima i onih koji ga popljuvaše i optužiše i za današnje grcanje i mučćenje ove napaćene zemlje. Neću na brzinu analizirati lik i (ne)djelo Alije Izetbegovića. To će, ili su već trebali, učiniti stručnjaci i povjesničari. No osim nekoliko kritičkih knjiga „slobodnih pisaca“ niko u Bošnjaka ni pisnuo o njemu nije kako treba. Meni ostaje pitanje da li je čovjek, svojim (ne)radom i činjenjem potpadao pod član 155. Ustava RBiH? Ili posljedice njegove zapovijedi, koja se i danas pogubno obija o glavu Bosni: kad biram između poslušnih i sposobnih, glasam za podobne!!?
Dobro to, a šta bi s ukradenom ikonom? Ko upropasti gigant zvani Aluminij? Respiratori, kisik, kiseonik, oksigen…ko šverca, ko zaradi s narodnih bolresnih leđa? A cijene struje i plina? Koje će, najavljuju, baciti na koljena istog trrena pola privrede i isto toliko preostalih stanovnika ove zemlje i države? Zna li neko čija je naša struja? Pošto je? Koliko zarađuju a gdje možda gube? Zašto su plaće u elektroprivredama kao na Zapadu? Čekaj malo, ima li još te kotrone majku mu? Ko to svaki dan umire masovno po našim zaboravljenim i rasklimanim bolnicama?
Kaže ono meni, utuši ti politikom. Daj ba malo o Tomi. Jes vidio tužne ljubavi i jadnog patnika od čoveka. Suze ti udare niz lice. To je neki film o kafanskom pjevaču. Uradio majstor za pare, balkanski mentalni sklop pa eto i film, drug Bjelogrlić. I sad mi dođe pomisliti kaoo je čovjekredatelj u službi vlasti u bananadržavama na Balkanu. Pa da stvarnost zamjenjuje šundpričom i vrijednošću, kako bi zaboravili, što bi reko moj Frfa, ko ih kara. A nije takav Dragan režiser.
Dobro je. Ne puca. Još. Narod ko da je napamet naučio onu Krležinu: Nigdar nije bilo, da nekak nije bilo…A i državna tužiteljica je smijenjena. Politika s tim nema nikakve veze. Govorim bezveze. Ni Evropa nas neće. Ne valjamo. Zato za-ostajemo. Sami. Bez samostalnosti.
Rata nema. Bitaka bi moglo biti. Jednu od njih zakazao moj drug, poznati planinar i dobar čoek. Pozvao Mileta iz Laktaša da se pobiju. Jedan na jedan. Bez tjelohranitelja. I samo šakama. Na neutralnom terenu. Proziva ga fino svako jutro. Iz Banje Luke, Beograda i Moskve odgovora nema. NATO je teritorajalni i suverenu. Znači taj kratki boks meč mogao bi se održati ndgdje oko kraljevskog grada Jajca. Nasred Bosne. Javljam svima kad saznam mjesto i vrijeme.
Sad trčim na kavicu, kaficu a more i kahva. Prodavačica mi reče kako je najnovije poskupljenje od 15 posto odnekidan ništa. Do kraja hefte, veli, cijene će porast za pedeset posto.
Najbolja je ona: vodimo ljubav a ne rat!
Ko to umije znat!
Komentari