RAMO KOLAR / GRADSKI DANI TEKU: Kad zatvore grad, to će nas vratiti u vrijeme opsade, što bi bio psihološki ljekovito za raju dok im neko ne pokloni vakcine!
Kad zatvore grad, to će nas vratiti u vrijeme opsade, što bi bio psihošok ljekovit za raju dok im neko ne pokloni vakcine! Piše: Ramo Kolar Evo velike godišnjice koju masovno obilježavaju, hajd recimo, mediji. Mora se nečim puniti prostor i zabavljati narod. Očekujem i zrelu, naprednu i funkcionalnu proslavu širih razmjera. Od strane neustavnih […]
Kad zatvore grad, to će nas vratiti u vrijeme opsade, što bi bio psihošok ljekovit za raju dok im neko ne pokloni vakcine!
Piše: Ramo Kolar
Evo velike godišnjice koju masovno obilježavaju, hajd recimo, mediji. Mora se nečim puniti prostor i zabavljati narod. Očekujem i zrelu, naprednu i funkcionalnu proslavu širih razmjera. Od strane neustavnih kojekakvih i raznih kriznih štabova. Pa proširenje diljem neizbrojivih vlada i parlamenata, gdje bi stotine i hiljade pak zalutalih delegata i partijskih potrčkala, a svaki od njih ne na sedam već pola kvadrata, dijelilo iskustva demokracije (ne mogu vjerovati šta rekoh!) te načinima i mjerama ćeranja covida u prošlost i zaborav, tamo sve do Kine oklen je napast i došla. Tu bi im se pridružili zapostavljeni ugostitelji, na čelu s onima koji se preglasno bune protiv bilo kakvih zabrana a za donacije od države dok, uglavnom ne izmiruju ni najosnovnije obveze prema istoj. Trebao bi se dovesti i folklor o kojemu baš niko ne vodi računa. Ko će njima nadoknaditi što džabe ne igraju i ne sviraju narodu, izvodeći igre i pjesme svojih naroda i skrajnutih manjima i ostalih.
Tu bi se zaigralo i kolo, kolo naokolo, ramunika i ćemane, tambura i talambas, cika, vika i navika sve do političkog, jok, policijskog sahata koji nikome niti služi, niti treba. E, sad, izabrati lokaciju nije kasno. Moglo bi Vrelo Bosne, al ošo onaj krasnorječiti, odani i naturalni esdeaov udarnik za nazadak i srednji vijek, ošo da širi najbolje bošnjačke osobine diljem Malezije i tako doprinese još većem uvaljivanju ovdašnje diplomacije na čijem čelu, nipošto slučajno, sjedi i gledi ponajjači veteran iste stranke nazatka. Daklem, nema džabaluka kojeg je rečeni načelnih uz amin vrha partije koja ga je bogato nagradila, kao i on nju uostalom, masovno dijelio pa Vrelo Bosne ne dolazi u obzir. Prvo, ne valja ime. Asocira na Bosnu koju ovdje uglavnom mrze. Drugo, onaj mali, novi načelnik kaže nešto ne bi baco pare iz budžeta bezveze.
Fino. Onda bi Poljine došle najbolje. Ima širine. Ima visine. Lipih vila, kuća i dvoraca. Pa bi moglo kolce a i uvaženi tajkuni s prozora pogled baciti na teferič. Sa sigurne udaljenosti i zaštićeni debelim zidovima i policijskim čuvarima. Igru bi poveo ja ko drugi do Vučić. Mudar igrač. Uz sebe, keca, pozvao bi našu troglavu aždahaku da petlja užičko, a može i moravac. A on da podvriskuje. I nakon prvog, pošto žuri jer valja nabaviti još vakcija po bijelom svijetu, smotanim su-igračima ovdašnjim bi, uz kiseo osmeh bacio paket vakcina, uz reči: Slabo igrate, bre, možda vas je korona iscrpela pa vam evo malo injekcija, cepite se kako bi mogli sa mnom igrati…Ovi se bace na paket, ko će više zagrabiti, te se ne mogoše nagoditi i poslaše telegram hitan Ustavnom sudu s pitanjem kome je Vučko najviše nemenio…
Trebalo je to već sve napraviti, jer će izgleda neodlučna sarajevska vlada za koji dan zatvoriti grad. Tek na toliko da se malo podsjetimo na četiri godine zatvora u kojemu nas je držao srpski agresor uz nesebičnu pomoć grupe domaćih izdajnika. Što bi mogla biti efikasna terapija u liječenju masovnog ptsp-a. Jer kažu neki stručnjaci da bi čovjek izliječio traumu i stres, mora se izravno sresti s izvorom, uzrokom istoga oči u oči.
Tako bi masvno izliječenje moglo desiti se iznenada i van bolnica, npr, organiziranim odlaskom naroda na Bjelašnicu, Igman, Treskavicu, Trebević, Bukovik, Jahorinu, Ozren…gdje bi se masovna psihologija šizofrenije istresla i ostavila jelama i bukvama, ako je što preostalo od šumara, lopova i švercera koji liste sve što na drvo sliči a preraslo je tri metra uvis.
U vrijeme veselja dariva se i nagrađuje. Vučko je nagradio šefove tri naroda na sarajevskom Aerodromu trknuvši na ćevape s nogu. Sad će i Šestoaprilska. Ali mimo svega me obradovalo ono što su mediji jako slabo upratili. Američki ambasador u nas, Nelson, titulirao je, vidi za domaće došljake, nanu Fatu. Obrazloženje je dugo, ali zapamtio sam ono za hrabrost i pravdu. Istoj onoj nani koju su domaći sudovi, advokati i političari razvlačili od nemila do nedraga, „savjetovali“ je da proda taj svoj komadićak zemlje na kojemu su šovinisti podigli crkvu. Starica je ustrajala, Štrazbur presudio da joj se građevina makne s privatnog imanja i ispred kućnog praga, ali Dodik ni da čuje. Nema kad od ulagivanja i dodvoravanja Vučićputinovim stalnim podmetanjem klipova pod točkove ove napaćene zemlje. I gdje bi se neko sjetio nani Fati dati nagradu, odlikovanje, priznanje, zaštitu, normalan život. I dok oni bleje, izranja pred njih lik američkog veleposlanika. Ne znam jedino jesu li ga pitali kad će njima dati kakvu kolajnu jer se redovno odazivaju na njegove brifinge i „savjete“ i još redovnije ga izigravajući, kao što su i ovih dana na „iznenadnom“ susretu kod Satlera i EU na obali Miljacke. Šta je bilo u sobi „jedan na jedan“ Bakir Izetbegović nije znao ni izmucati za medije. Znači: klempani smo, ali mi nastavljamo po našemu!
U istoj je priči i izvjesni Grubeša, goleme privilegije: ministar pravde. Po njemu je ta kategorija dana samo onima koje kao on predstavlja, što će reći uzak krug vlasnika Hateza i Haenesa. Zato, odlučio je zadarski đak, Akademija nauka i umjetnosti BiH ne može biti pravno lice! Što ne more? Pa osnovana je u „onoj“ Bosni, prvo 1951, kao Naučno društvo koje će 1966, zakonski prerasti u ANUBiH. E, to ne pali kod mene, odbio visoku ustanovu Grubeša. Što? Zato što je ozakonjena tada a ne 95. A što tada? Pa zato što lik misli da nema države (R)BiH nego samo blentiteti i polutajna „ercegbosna“. Kako i manji blentitet i ta „hzhb“ imaju svoje „akademije“ ne treba i ne može pravno postojati ta državna, bosanska akademija. Može biti udruga ljubitelja Bistrika npr, ili skup socijalističkounitarističkih nostalgičara a po njemu se mogu i razići.
Tako, ako hoćeš malo zagrebati, imaš i odgovor na pitanje kad će se ovdje masovno pojaviti vakcine a na koje je već odgovorio Grubešin šef. Kad mu usvoje lični izborni zakon po kojem će on i šaka njegovih kerbera biti vječno na vlasti, tad će…i vakcije stići, sam je obrazložio doktor za gašenje velikih firmi i isljavanje bosanskih Hrvata.
Ne slušamo mi ni Dragana ni njegovu udarnicu iz VM, šeficu najvažnijeg, Ministarstva civilnih poslova, izvjesnu Gudeljević, pisačicu saopćenja i mrziteljicu medija i javnosti a koja (ne)radi po šefovim uputama i geslu: što gore, to (njima) bolje. Odoh ja sazvati svoj kućni savjet, vanredni. Tema: kako doprinijeti nabavci vakcina. Nakana nam je doprinijeti. Jer ima nas raznih. Penzića, biznismena, zanatlija, ovih, onih. Svako ima negdje nekog. Od Srbje i Rvacke, preko Njemačke i Švedske, do Amerike i Novog Zelanda. Mi uključimo naše. Neko od njih radi u Fajzeru, Astri, Džonsonu. Ako nije direkt tamo, zna nekog ko jest. Taj opet zna onoga i eto nama barem sto paketa, jedno sto hiljada komata. Zauhar. Onda se udruže kućni savjeti pa sve te divne ideje, poznanstva i moć se sliju u mjesnu zajednicu. Koliko je njih tek. Stignu na nivo općine Centar…to bi bila sila kojoj ravne nema. Možda bi mi uskoro i svoju vakcinu proizvodili. Računam na naše genijalce diljem svijeta, što da ne. Ja ih ne znam, ali masa zna. Posebno mediji. Po njima svako naše dijete, plus malo odrasliji i stariji, živ je Ajnštajn. Hoking, Asklepije…Fino ih zovnemo, oni dođu, mi ih odvedemo u Bosnalijek (postoji li to još?) ili sami otvore manju tvornicu, dosta nama desetak miliona vakcina (tad bi i Vučiću dali dvaput više nego on bijednicima ovdašnjim) i obzirom da su sve živi geniji, eto proizvoda dok rekneš „bosnia 1“, kako bi se trebala imenovati.
Dostavljam prijedlog drugu Mandiću, općinskom načelniku, koji, iako je obećao, ne podnosi nam izvješće šta se i kako radi, gdje i koliko troši dok nam infrastruktura brzo propada. Al to kasnije, daj sezonu da spasimo. Kao u Hrvatskoj: čim su pripreme ozbiljno počele u susjeda broj zaraženih preko noći pao za šestodevedeset posto!
Ni u nas turista ne fali. Navalilo iz komšiluka, dive se kafanama, klopi, slobodi, opuštenom životu na radost vlasnika malih radnji i trgovaca, pogoitovu na Čaršiji. Još da stignu Arapi, vajkaju se čaršinlije na dobre potrošače. Što bi reko Čerkez, stižu nam rezultati s planina i skijanja, sad će i od ovih turista. A ljekari masovno preporučivali baš planine. U nas nikad dva dobra sastavit. To je još ostatak istočnjačkog fatalizma: kad ti je najbolje i kad si najsretniji, ti stavi kamen u cipelu da te žulja…Odi vrit!
Komentari