RAMO KOLAR/GRADSKI DANI TEKU: Džaba teferič ako ti na nos ne skoči: ranojesenji juriš na tuđe pare, vlastitu zemlju, narodne novčanike i zdravu pamet!
Veselo je svuda oko nas. Kas ovdašnji nedorasli političari i bulumente rukovodilaca svuda i nigdje, odmaraju (a od čega ne bi pogodio ni Ripli), pa ti se učini kako nemaš tema za zabaviti (i zabrinuti) puk, narod i građanstvo, eto prirode majke u pomoć. Dok se smrzavam tipkajući po ovim slovima na tasteru koja mi […]
Veselo je svuda oko nas. Kas ovdašnji nedorasli političari i bulumente rukovodilaca svuda i nigdje, odmaraju (a od čega ne bi pogodio ni Ripli), pa ti se učini kako nemaš tema za zabaviti (i zabrinuti) puk, narod i građanstvo, eto prirode majke u pomoć.
Dok se smrzavam tipkajući po ovim slovima na tasteru koja mi sve nekako izmiču i bježe, hvatam u letu odlazeće zrake Života „dok se Sunce nebom kreće“. I džaba se prigrijavam. Hvala svermiru.
Jer ko sutra valja po majstora servisera. Pregled i priprema gasnih postrojenja. Baš dok se u domaćoj firmi za plin tuku dokazujući ko je terorist, ko domoljub, koji dobro radi a ko se bavi kriminalom i prevarama. Sasslušo, pročito, osluškivo okolo – pojma nemam ko je ko. A šta je šta, brzo objelodaniše.
Gas a vjerujem i plin, poskupljuju. I to kad minusi budu na vrhuncu. Kad ti ne moreš ni tamo, ni vamo. Kako se ne bi neko radovao unaprijed, najavili su majstori i više cijene struje. Jer iste nema. Pa kupujemo na Novom Zelandu. Otamo dok stigne, cijena naraste ohohoooo. A to radimo zbog par stotina izgubljenih tragača za ravnotežu s prirodom. Pri tom braneći uništavanje, presušivanje i likvidiranje potoka, rijeka i svake lokve mlave, nezajažljivim tajkunima što izmisliše male (mini) hidrolčektrane. Pa ih sade gdje god klokot vide i šum vode osjete. Sve uz donacije puka koji će eto sada, uz dvije redovne, izdvajati još koju markicu kako bi ovi proizvođači još više para na svojim računima, nastavili uvoz struje od koje u Bosni ne znamo šta ćemo!
Tom pertpetum mobilu se pridružuju i novi politički jurišnici. Objašnjavajući kako taj famozni blok 7 u Tuzli, termoelektranu za proizvodnju struje, treba pohititi jer se Kinezi ljute i glasaju protiv Schmidta. Pa im treba unaprijed dati pare za tehnologiju koja će nas ttrovati narednih – barem pola stoljeća! Jer je poznato kako ova zemlja, pogotovu njen režim u CK, obožava ekologiju. Preko tako prefinjeno složenih ideja mlađahni Semir Efendić bi, iz općinske fotelje, skočio u onu kojom neprikosnoveno vlada Fadil već iiii zaboravili smo koliko.
A Novalić, rutinetrski, uz pomoć pobočnice Jelke Miličević, začas podijeli bajramskobožićne darove. Stigle direkt iz ememefa. Guta para. Kažu za saniranje posljedica pandemije i okolo toga. Olus ulaganja u infrastrukturu. Pa će se s tih dvjesta miliona poklonjenih kantonima, lijepo začepiti budžetske rupe. Ostatak kod FadilJelke. A osjetit će se i na izborima. Jer, ne zaboravite podanici mili, kadar sda vam je to proiskrbio. PA neki dinar, marku, dolr zaštekajte i do oktobra naredne godine. Kad se ponovo jurne i bukvalno na fotelje.
I sad tako, jesen stiže, magle su sve češće i gušće, smog po najzagađenijim gradovima na kontinentu samo što nije. Kad će opet krenuti prazna i lažna priča o zaštiti okoliša i ono malo preostalih pluća stanovnika Sarajeva, Tuzle i supatnika. U planovima očuvanja minimuma zraka primjerice u glavnom gradu, pričalo se o sveobuhvatu kuća i stanova grijanjem na plin. Što je pravo vrijeme za oko jedno tristo hiljada ljudi podići kredite i uvoditi plin. I čim ga namontiraju dolaze ovi mnogobrojni uvoznici, posrednici i sjecikese, ispostavljajući ti još veći račun. Ćime maksimalno učestvuju u spašavanju građana od preranog umiranja, gušenja, astme i sličnoga.
Kaže moj kritičar svega nepostojećeg, možda je to dobra šansa.
Za šta? Koga?
Ove od korone. Krizne i ostale štabovestožere. Da je smanje. Možda čak i eliminiraju.
Ma daj ba…
Ozbiljno. Vidiš brojke koje povećavaju iz dana u dan. E, to niš ne valja a i raja neće vakcine. Znači, bit će frka ko i prije po bolnicama, Sebija će ustati opet i zagalamiti, a kad ona zagraja, paraliziraju se i kantoni i federacija i tužiteljstva i ostalo, a svejedno kineski respiratori su još tu. E onda tu nastupa ćumur. Masa loži raštimane peči. Dim gradove zavija u crno. Virus ne može probiti da je od čelika. Rudari trljaju ruke. Proizvodnja uglja raste. Oni zapsoleni. Plaće uredne. Čak se i fondovi pune.
Ima tu i tamo moj kritičar pravo. S malo ulaganja, golemi efekti. Što bi recimo bio slučaj da je kojim „slučajem“ FadiJelkin sistem raspodjelen tuiđe gute para koje ćemo svi vraćati, dospio makar u mrvicama u ruke nečega što bi se i ovdje moglo nazvati nauka i kultura. Gdje se bilježe porazni rezultati. Strukturalno. Temeljito. I svjesno od strane nesvjesnih vlasti na svim razinama. S to malo para moglo bi se desiti podizanje svijesti puka kad bi shvatio u kakvim torovima živi i kakva su mu zvona obješena o vratu. Tad bi možda i izbori bili u skladu sa znanječenjem ove riječi.
A sve bi valjalo i trebalo početi u osnovnoj školi još. Koja je u nas zamrsila ko Tufo elham. Hoće malo online, malo u učionice. Što je još i dobro. Školske klupe počela pokrivati paučina. Socijalizacija i društvo polako odlaze u zaborav. Kreira se tzv nova stvarnost. S robotima. Bez ljudi. Što je kontam neki plan. Da se zaustavi individualizacija kao preduvjet društva jednakih šansi i prava za sve. A da nejednakost ojača. Što djeca mogu la(h)ko naučiti. Iz čitanki koje imaju malo veze sa zbiljskim. Zato, evo svjedoče i iz Tuzle, ojačava se vjeronauka i u srednjim školama. Osnovne su već zauzeli. Ni obdaništa nisu isključena. E tu je mjesto za razvoj nauke i kritičkog mišljenja. Ko u srednjem vijeku. Gdje spališe Đordana Bruna. Malo ko zapamti ime ložača vatre. Ali gazde i tog čina i danas pričaju o vješticama.
I sad da ja opet ponavljam onu helensku o obućaru i učitelju, stvarno nemam kome. A i nije vala moje. Eno akademika i akademija ko što je nekad u nas bilo tvornica i zapsoelnih. Sastanu se trojica iznadprosječno ambicioznih i ispodprosječno talentiranih i naučenih, te proglase se akademicima. Sve u cilju rušenja državne akademije. Koja i sama diše na škrge. Pod prijetnjom partijskih neznalica šefova svih hazni, sehara, budžeta i šlajpeka.
I dok mi o životu, oni spremaju trilateraru. Ma šta to značilo. O Bosni će odlučivati Turska i Srbija, uz bh razjedinjeno rukovodstvo. Sad i ovdje, nakon hiljadugodišnje bosanske državnosti, hoće je iste lišiti oni koji su joj bili okupatori pet stoljeća i oni koji su je oružanoagresivno, potom i na sve druge načine rasturali. Glasnohuškački negator genocida je glasonoša i jedini ne odmara. Aktivan je svaki dan. Sipa rečenice iz pismene koje su mu narisali mnogo istočnije od njega, pa više ni sam ne zna ni gdje je stao, ni gdje početi sijati razdor i mržnju. I trusiti što narodne pare, što svjetske donacije i kredite. Njegov bivši suradnik i gradski komšija Mijatović uzalud budi svoj esdepe ogrezao u konzervatizmu nekolicine svojih čelnika, da se probudi i pokuša mobilizirati građane da ustanu i kažu uništavanju države, a još i više društva, preuzimanje kormila u svoje ruke i vraćanje vitalnih državnih pitanja u bosdanski parlamenz. U ovoj nekad respektabilnoj partiji muk a njen podpredsjednik iz Banje Luke, glede državnih interesa, još jedino ima podržati usamljenog Željku Komšića.
I zato mi, vjerojatno, ova životna sentenca malo pije vode. Ali je tu i niko joj ništa ne može. Otišo mladi, talentirani, haj da ga ja nazovem Jozop, da mu ne bi pravili probleme a bi rado, nogometaš iz Drvara u Austriju igrati. Bio koji mjesec, kad eto ga natrag. Jesi li ti bolan lud, ko se još iz takve zemlje vratio u nedođiju palanačku? Džaba ljudi, reko Jozo, ne mogu bez ekipe i raje i bez moga kuma Đure, džaba Esterajh, džaba pare, bez ovoga života ne mogu pa me ubij. Joj, i sad zbog „domaće pameti“ mora se reći kako je glavni junak bilješke katolik bosanski a kum – pravoslavac.
Ma pusti teferič ako ti na nos ne skoči.
Stara bosanska, kao pandan onoj naprijed spomenutoj helenskoj!
Komentari