RAMO KOLAR/ GRADSKI DANI TEKU: Drnda tramvaj sarajevskom prugom, popravlja je Šteta sa kineskim drugom!
Ne znam stvarno, što ljudi bježe odavde. Iz zemlje gdje događaji pretiču jedan drugi. Zanimljivi do bola. Za smijeh i plač do petnih žila. Nisi se ni probudio, zaskoči te, oči ne da otvoriti, neki od stotina portala za koje niko ne zna čiji su, ko stoji iza njih i ko radi u njima. Ako […]
Ne znam stvarno, što ljudi bježe odavde. Iz zemlje gdje događaji pretiču jedan drugi. Zanimljivi do bola. Za smijeh i plač do petnih žila. Nisi se ni probudio, zaskoči te, oči ne da otvoriti, neki od stotina portala za koje niko ne zna čiji su, ko stoji iza njih i ko radi u njima. Ako ništa, ide vijest, davna doduše, s kojom smo se igrali u redakciji, kad neki novinari na jutarnjem dogovoru danima nemaju najaviti ništa za pisati, dakle vijest: pukla metla ko top…na Čaršiji.
Ali sad su to skroz ozbiljne stvari. Fadil napao Fortu što se dopisuje preko tvitera. Prvi je premijer Vlade većeg blentiteta u nas, drugi je prvi u sarajevskoj vladi. Jok, nije, moraš biti precizan i da se ništa ne podrazumijeva, ruže čitatelji. On je šef vlade u Kantonu Sarajevo. Postoji i drugo Sarajevo. Zove se grad. Tamo su turili drugaricu Karić. Nakon što su se obrukali do neba s Bogićem. Jer Bogičević ne valja. Miriše na Jugu. A i stariji je. Pa u socijaldemokrata nađu Benjaminu. Raspitivo se kod nekih blizucpa i u partiji, onomad, ko je mlada dama, rekoše mi kako je ni oni ne znaju! Hajde de, mlađa snaga. Aha, ma ja. Gradonačelnica izabrala džabni savjet od mnogo njih kako bi uprli u gradska kola. Jer grada nema odavno, spao na formalno slikanje i zapošljavanje vrijednih partijaca. I to traje već ihihi, trijes najmanje. A sad su u taj savjet pozvani uglavnom stariji, sveredom /izuzetak oprosti) vladali u gradu, i šire, u svim njegoviom aspektima. Dakle: ideje stare, problemi novi…
Jah, moglo bi se unedogled o ovome, ali se vratiti dopisivanju dvojice navedenih prvaka. Novalić se očitovao svojom mudrošću, kad se nije zalijetao nabaviti vakcine još lani, dok nije detaljno, naučno i nako, proučio njihova djejstva. Neće njemu neko prodati rog pod svijeću. A da malo vidimo kako djeluje na one tamo i daleko. Dosta je njega jednom ujela zmija. Iz respiratora. E neće vala i iz vakcine. Najlakše ću se obraniti ako ih uopće ne nabavljam. Ono malo što stigne, eto Forte nek se on bije s narodom na Zetri, gdje povazdan hiljade ljudi psuju vlast na svim nivoima.
Oni se dotle bave sami sobom. I milijardom maraka u kasi najjačeg nam kantona. Hodžin jorgan ima neodoljiv miris. Ne preza se od poteza koji dovode bar do neke stotine miliona. Pa se digne štrajk sindikata esdeaovog, s kliničkog centra. Nije Sebija ni odustala, ni predala se. Vele, ukinut će vakcinisanje građana, ako im Forto ne poveća plaće. Njegov pak ministar, koji se i nije baš najbolje snašao na tom mjestu, kaže kako ga niko neće ucjenjivati. A vakcinaciju on garantira.
Nisu se najbolje dogovorili ko će i čije vakcine kupiti, nabaviti, isprositi. Rusi im zatežu preko Vučića i Dodika a onda im taj pakosti, u svoje ime a za vlastiti račun i korist, kao dariva desetine hiljada jer rokovi ističu. Onda zove Bosance diljem Srbije na pelcovanje. Uz sputnjim skoro svaki ovdašnji putnik u Šabac na vašar, ostavlja simpatije diktatoru preko Drine i upola u nas.
Kinezi bi rado pro-dali, ali…Da vide prvo, ko prigovara i hoće stopirati izgradnju TE Tuzla koju su oni poklopili. Onda, što se žale na nas graditelje dijela autoputa, vičući samo svoje trošimo, naše radnike dovodimo iz dalekih kineskih sela. Ta nećemo valjda vaše uzimati. Pa gdje mi zarađujemo toliki novac i razbacujemo ga svijetom da ne rabimo domaće a skoro džaba.
I tako dođu do izgradnje tramvajske pruge usred Sarajeva. Nije, nego rekonstrukcije. Izgradili smo je mi. Malo akcijama, više domaćom snagom i industrijom. Sad bi dvadesetak kilometara platila Evropa a pravili Kinezi. Jer su pobijedili na međunarodnom tenderu. Bili najjefiniji. Ja sam mislio da se tu izabira najbolji, u svakom pogledu. Ministar koji se zove Šteta veli da oni tako ispunjavaju obećanja data građanima kad su im dali vlast. Jerbo nisu obećali zapošljavati hiljade onih koji bez posla i para bježe iz grada. Nisu obećali ni riješiti kolaps gradskog javnog prijevoza. Niti su zacrtali sačuvati domaće firme i davati javne poslove za javne, naše novce. To što neće ni marka a ni euro od eurokredita ostati u Sarajevu, ne tangira nikoga. Nije šteta što gubimo, kad ne znamo zarađivati.
Možda stvari treba gledati i iz drugog kuta. Npr. Kinezi su u malo davnija vremena udarnički gradili američke pruge. Nakon toga je ova zemlja ušla u nagli i sustavni razvoj privrede i društva, te tako dogurala do jedinog svjetskog diva. Što ne bi i mi nešto od toga učabulili. Pogotovu jer su naši novi graditelji mnogo toga naučili od zapadnih stručnjaka koji su u novije vrijeme pravili njima moderne pruge. Možda i od naše(g) Štete bude neke koristi!
Ima li još aktualnih zanimljivosti za naš svijet koji bježi tamo daleko u puste dosade gdje se samo radi, dobro zarađuje,mirno živi u uređenim državama i društvima u kojima većina i ne zna kako im se zove predsjednik/premijer?
Evo veselja na Sutjesci. Obilježava se 78 godina od kada su Tito, Koča, Sava i Dalmatinci u ovim kanjonima, usred masovnog klanja, uspjeli izbjeći uništenje i spasiti partizanski pokret. Antifašisti iz većeg blentiteta su priznali tu istinu i tekovine, odajući im počast i poštu kod spomenika na Tjentištu. Sutradan su „boračke udruge“ iz manjeg blentiteta u repeticiji iste bitke, vidjeli i drukčiji ishod i razlikovne poruke palih i preživjelih.
Četerestreće a naročito njihovih potomaka koji vole slaviti one što učiniše genocid u potonjem ratu.
A na političkoj sceni se ne zna ko pije, ali se zna ko plaća i ko će zaplatiti. Ne znaš gdje je guravije. U traganju za Čovićevim izbornim zakonom gdje bi on imao svoj blentitet i gazdovao s ekipom do Sudnjega dana. Podržava ga Mile kojemu se smiješi još neka američka crna lista. Izetbegović im odgovara: volio bi umrijeti, nego pristati na podjelu Bosne, ili tako nekako. A išao je Vučiću na noge kazivati kako neće proći tužba za genocid njegove rođene države protiv Srbije. Reko Aleksandar malo veliki Senadu, ovaj navalio na Bakira, ovaj prizno preko Zvizdića, a on napušta Bakira pa ide kod Čampare a Aljoša će preuzeti kormilo od Dine, pak Konaković ruži opet „prvog u njih“ kako je kleknuo koljačima, mlađi pak Izetbegović njeguje uspomenu na babu. Jer je ovaj slao profesora Filipovića i Zulfikarpašića kod Miloševića, a ovaj…
A narod se i dalje, namjesto sudova, čudi i pita, a odgovora nigdje: ko i zašto čini (opću) štetu za vlastitu korist!
Komentari