MESUD ČEVRA / POGLED SA AMERIČKE VERANDE: Mrak i opet mrak!
Da je Bosna u mraku i da njenu budućnost od vječnog mraka dijeli samo godina dana, mogli smo se uvjeriti na nedavnom intervju gospodina Ivanića. Naime, ovaj, nama poznati političar iz BiH komunističkog režima, kao i nekadašnji član Predsjedništva BiH iz Republike Srpske, dobro nas je upoznao s tim kako opozicija u Srpskoj namjerava riješavati […]
Da je Bosna u mraku i da njenu budućnost od vječnog mraka dijeli samo godina dana, mogli smo se uvjeriti na nedavnom intervju gospodina Ivanića.
Naime, ovaj, nama poznati političar iz BiH komunističkog režima, kao i nekadašnji član Predsjedništva BiH iz Republike Srpske, dobro nas je upoznao s tim kako opozicija u Srpskoj namjerava riješavati sporna pitanja unutar bosanskog društva.
Jedan dio intervjua mogao bi se i prihvatiti, kada priča o principima zajedničkog djelovanja u budućem radu. To se prije svega odnosi na istinsku borbu protiv korupcije, borbu za razotkrivanje svih mehanizama manipulacija postojećih nazikomunističkih režima, uspostavljenih još u ratu 90-tih, kao i na uspostavu novog izbornog zakona, uglavnom tehničkih problema, te stalno djelovanje na poboljšanju ekonomskog standarda građana. To su ustvari ciljevi svakog civiliziranog društva, te se zaista može reći da taj društveni cilj mora opravdavati svako sredstvo djelovanja.
Medjutim, Ivanić u drugom djelu intervjua, ipak pokazuje nedržavnički pristup bh. društvene zbilje. Prije svega, on u jednom momentu ponovo po stoti put tvrdi da Srbi u BiH imaju sasvim drugi pristup ratu nego Bošnjaci. Šta to znači? To prije svega znači da će ukoliko pobjedi na sljedećim izborima i on, kao što je to petneast godina radio Dodik, pokušavati na sve moguće načine da spriječi BiH kao međunarodno priznatu državu, tako što će je blokirati na njenom putu ka Evropskoj Uniji, kao i ostalim međunarodnim institucijama.
On se predstavlja na neki način kao blaža varijanta nazikomunističke filozofije, koja dolazi iz RS, ali time pokazuje također da ipak nije zreo da pronalazi velike kompromise, ne sa Bošnjacima koje on proziva kao neki subjekt međunarodnog prava, iako to oni nisu, kao ni Srbi ni Hrvati, nego onemogućava BiH demokratskom društvu i njegovoj državi da poštuje najosnovnije principe na kojima počiva međunarodno pravo i prema kojem se ponaša cijeli civilizirani svijet.
Zašto je tako, možemo na duboko da raspravljamo. Ali, upravo Srbija kao nezavisna država, koja još uvijek nema ni granice utvrđene, ne priznaje bilo koji aspekt međunarodnog prava, i visi između propagande za unutrašnje upotrebe i međunarodnog prava. Takav odnos upravo Srbija uporno gradi i u BiH. Ona preko svojih veza u RS, ima stotine i hiljade ljudi koji rade za njene službe i ona ih uredno plaća. Takav princip ponašanja tajnih služba iz Srbije prema našoj zemlji je nedopustiv. BiH službe nemaju nikakvu kontrolu nad srpskim službama u RS, jer je njihov rad uglavnom koncentrisan u rukama jednog čovjeka, dok je direktor OSA pod stalnim istragama i visi o koncu o tome da li će Dodik reći yes ili no, za njegovu smjenu i zatvor, jer ima više krivičnih djela nego izvjesni Turković. Svi su izgledi da će se prvo morati lustritati svi kadrovi obavještajnih služba i napraviti totalna reorganizacija, kako bi, ipak bh. društvo moglo samostalno upravljati svojom sudbinom. To je uvjet svih uvjeta.
Opozicija u Srpkoj je slaba i nemoćna vec 15 godina. Ona ne može da izaĐe na javnu scenu i kaže da ona nije dio Dodikovog retoričkog opusa i da neće pristati na njegov politički narativ kojim manipuliše javnim mnijenjem. Naprotiv, u budućoj saradnji sa političkim faktorima iz Federacije, on zanemaruje bilo kakav promjenjen stav u vezi priznanja međunarodnog prava na teritoriji pod njihovom kontrolom. A to znači da se odluke međunarodnih sudova jos uvijek neće priznavati na teritoriji BiH. To pak znači, da BiH nema ni minimalne uvjete za bilo kakav napredak na putu u Evropsku Uniju i u bilo kakve međunarodne institucije, sve dok se ona ne transformiše u mjesto gdje će biti normalno da se odluke međunarodnih institucija priznaju i po njima postupa.
Njima se očito i Čovic iz HDZ-a pridružuje, jer vidi, da Dodik prolazi nekažnjeno i on uz pomoć nekih krugova iz EU pokušava da nametne svoj narativ u kome pliva evo već tridesetak godina. Tragikomičnom se čini izjava gospodina Čovića na nakvoj proslavi u Pologu jučer, gdje je izjavio da je to dan, kada su oni kazali jednoumlju ne. Nisam mogao da povjerujem, pa sam jos jednom vratio video unazad da se uvjerim.
Prošle godine prilikom glasanja na saboru Hrvata u Mostaru, Čović je dobio 99 posto glasova, u izboru HNS predsjednika. To mu ga dođe da je uvijek dobijao više glasova procentualno, nego Staljin, Tito, Ki Mil Sung, Sadam. Značajnu pomoć mu je za tu autokraciju dao i Bakir, gurajući na nespretan način jednu finu ideju demokratskog društva kroz DF i Komšića. Ali, Bakir je davno shvatio da je Komšić dobitak iz dva razloga.
Jedan, da održava Čovića na vlasti, bez koga bi bio prazna mjesina. A drugi je da preko Komšića otme mnoge glasove demokratski opredjeljenih ljudi za izgradnju demokratskog bosanskog društva, a koje bi mu mogle uzeti SBB i još neke političke partije, koje iskazuju svoj nezavisan stav po pitanju uređenja bh. društva jer su finansijski neovisne od SDA partokratije i finansijske mafije. Ovako, ima se, može se, pare idu u DF, a DF spašava što se spasit može. Poznati diktatori znali su malo i popuštati, pa su sebi davali po 95, do 98 posto, ali za Čovića 99 posto nije znak jednoumlja, jer je on ukinuo jedno, a uveo svoje. Dakle, imamo I mi naše male Staljininčiće. Može biti da su zato Rusi navalili na BiH, jer smatraju da je njihov model u priličitom zamahu u BiH.
Nije mi jasno ko je taj u BiH da može razgovarati o bitnim pitanjima naše društvene zbilje, kao što je izborni zakon? Zašto se dozvoljava bilo kome, da razgovara o tim stvarima, izvan institucija BiH, kao što je državni parlament. Samo u teokratskim i terorističkim sistemima, kakav je naš, diktatori odn čobani, koji čuvaju svoje stado, razgovaraju kako će ovce da odrade, a da budu i one na broju i vukovi siti.
Na javnoj sceni pored nakvih non pejpera pojavljuju se i neki papiri koji su direktni protivnici svih etnonacionalnih zahtjeva, kada je izborni zakon u pitanju. Međutim, brine činjenica da se Bakir i Čović slažu, da u srpskoj nema problema sa izborima i da ne postavljaju pitanja legitimiteta i izbornog zakona u Srpskoj. Ivaniću treba biti jasno, da je on neki intelektualac, koji bi trebao nešto da zna, a to je, da je međunarodni sud sve svoje odluke donosio na bazi toga da je Armija BiH bila jedina legalna i legitimna vojska u obrani demokratskog poretka i nezavisnosti BiH, da je predsjednik Izetbegović od Karadžića i Bobana kao terorista (jer su to oni zaista po meĐunarodnom pravu i po ondašnjem Ustavu i bili) napravio političke partnere, kako bi doslo do Deytona kojim će obezbjediti obećanu srpsku Srbima u BiH i to napravljenu zaista na genocidu nad Bošnjacima i Hrvatima i tako će preko te ujdurme obezbjediti svome sinu nasljedni mandat predsjednikovanja, po uzoru na teokratske režime u nekim islamskim zemljama.
To mu je uspjelo tako što je Tihića predložio kao svog rođaka za presjednika poslije njegove smrti, ali je Tihić dobio zadatak da osposobi i pripremi Bakira na prijestol, koji će zajedno sa nazikomunističkom bagrom u ostalim narodima, evo već trideset godina harati našom zemljom i pljačkati je zajedno sa dva druga mafijaška nazikomunistička tzv. lidera. U tome će im pomoci mediji, koji su dobijali ogromni novac od vladajuće mafije i međunarodne zajednice, posebno USAID -a. Tako su se nekim čudom u USAID- u našli odmah po izbijanju sukoba, sva djeca nazikomunistički opredjeljenih ljudi iz bivšeg rezima. Oni su bili prihvatljivi samo iz jednog razloga, jer su poznavali jezike. To su mogli, jer su na grbači Jugoslovena studirali po svjetu. Ali, narativ i ideologiju kao i veze sa tajnim službama iz ex-komunisticke Juge, nikada nisu prekinuli. Zato imamo na sceni jednu ideologiziranu nazikomunističke mase, koje imaju za cilj pokazati da je demokratski sistem i ljudska prava prevaziđen i da treba polako kliziti ponovo u nazikomunistički i diktatorski režim gdje bi oni određivali, kao što i određuju, šta je ok, a što nije.
Nadati se velikoj reorganizaciji USAID-a jer je na njegovo čelo dosla istaknuta žena borac za ljudska prava i žena koja poznaje filozofiju diktatorskih režima i njihovu sposobnost da se legitimiraju kao demokrate, a radi se o Samantha Power, ženi koja je napisala preko 1000 stranica o genocidu u BiH. Zato treba pohvaliti Ivanića kad kaže da je potrebno hitno izmjeniti pristup medijskom tržištu, tako, što će opozicija obezbjediti nezavisan pristup djelovanja medija, i promjeniti dosadašnji način izvještavanja. Jedino tako mediji mogu biti u službi razvoja demokratskog društva. Dakle, ko god smatra, da su u Bosni problem Srbi, Hrvati i Bošnjaci, taj je strateški neprijatelj države BiH. U Bosni je dakle, isključivo problem korupcija i pljačka vladajućih diktatora, i njihovih pomagača, kao i problem demokratskog društva i demokratskih institucija naše zemlje. U tome treba podržati opoziciju iz Srpske.
Dakle, priličito dobar intervju, ali negiranje priznanja odluka međunarodnih institucija Ivanića dovodi u nedržavnički položaj i neozbiljnost. Iako je izgledalo da on zaista ima namjeru da se uozbilji kada je u pitanju preuzimanje vlasti na sljedećim izborima. Njegov stav oko međunarodnih institucija, dovodi u pitanje buduću stabilnost bh. društva i odbija strane investitore od Bosne, baš kao što to rade svih ovih 30 godina, kada su u pitanju manipulacije i uništavanje bilo kakve mogućnosti suglasja stranaca u BiH. Dakle, građani BiH su već trideset godina u grču jedne nazikomunističke elite i svijet neće da razgovara o bilo kakvim ozbiljnim investicijama za našu zemlju.
A to onda dovodi do bježanja i bezperspektivnosti mladih u njoj. Zato je MMF odlučio da skine sa vlasti postojeću garnituru koja pljačkom uništava našu zemlju, tako, što će blokirati bilo kakve daljnje kreditiranje bh. institucija. Zato je očekivati u BiH velike socijalne nemire, a postojeći diktatori će pokušati na sve moguće načine da se održe na vlasti i u stanju su da pokrenu čak i sukobe kako bi obezbjedili haos u BiH i tako opravdavali bježanje iz BiH na svoja odredišta, gdje su godinama akumulirali novac. Čović u Hrvatsku, Dodo u Srbiju, a Bakir u Tursku, gdje po nekima, on i Silajdžić imaju mali otok zakupljen na stotinu godina.
Zato predlažem Ivaniću i cijeloj opoziciji da budu malo prisebniji i umjereniji, kada je u pitanju međunarodno pravo i međunarodna zajednica, ako žele da se zaista razlikuju od nama već omrzlih tzv. etničkih lidera, koji su na principima tajne saradnje ogolili našu zemlju i uništili njenu budućnost. Zato mrak, pa opet mrak, najavljuju Dodik, Muharem Bazdulj i Emir Kusturica, veseleći se i pjesmom dočekujući najvećeg intelektualnog izroda 20-tog vijeka, gospodina Handkea, inače dobitnika Nobelove nagrade za književnost, kojemu je genocid protiv Bošnjaka, posebno muslimana, prihvatljiv, i sa kojim stavovima javno veliča velikosrpski nazikomunistički pokret u 20-om stoljeću, a koji je uništio i Jugoslaviju i sve nas vratio 50 godina unazad. Taj narativ, na kojem jašu vlastodršci u Srbiji i Srpskoj, kao i širom Balkana rasprostranjena nazikomunistička srpska filozofija, potpomognuta bivšim pravoslavnim sveštenicima, ne bi smjela biti princip vladanja opozicije, ako sebe smatra različitom od postojeće vlasti. Civilizovana država Bosna živi tisućama godina sa različitim religijama i bez pravne države opstaje, dok na očigled cijelog svijeta, jedan pomahnitali nobelovac i filmski prevarant, koji je svoju slavu napravio na temeljima diktature komunista, pokušavaju dokazati da je u BiH zajednički život nemoguć. Nažalost njihovu, oni će biti ubrzo demontirani i odvedeni tamo gdje im je i mjesto, bar režiser, zbog milijunskih prevara pljačke, dok će drugi pognute glave morati provesti ostatak zivota. A svijet neće nikada odustati od međunarodnog prava i njegovih osnovnih postulata, a to je, da sve države koje potpišu sporazum o pristupanju u UN, potpuno i dosljedno prihvataju njene odluke. Sve dok se to ne desi, naše zemlje na Balkanu će imati mnogo više problema, nego mogu da ponesu, a autokrati će slaviti svoje pobjede i smijati se nepolitičkim narodima, koji su stali u svom razvoju već trideset godina. Primjer, kako i mlada generacija jaše na konju nazikomunizma, je i Muharem Bazdulj, šizofrenik pisane riječi, terca u pjesmi na dočeku Handkea. Mlad, a budala, rekao bi Bosanac a bogami i Hercegovac.
Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove NAROD Portala.
Komentari