KOLUMNA / AJDIN TINJAK: Da li je i u Bosni potreban „Spielbergov filmski set“ kako bi uočili da živimo u ropstvu?
Piše: Ajdin Tinjak Zamišljam „Veliko Sunce“ nakon izbora 2018. u potrazi za koalicionim partnerima, kako poput Ibrahim iz Ovo malo duše, u gluho doba noći pita Nihada bil’ se ženio. „Fahro, Nermine… Peđa bolan… da vas pitamo nešto?“ -Šta je? „Biste li vi mogli s nama u koaliciju?“ -Ne bismo. „Što?“ -Stid nas. „Čega […]
Piše: Ajdin Tinjak
Zamišljam „Veliko Sunce“ nakon izbora 2018. u potrazi za koalicionim partnerima, kako poput Ibrahim iz Ovo malo duše, u gluho doba noći pita Nihada bil’ se ženio.
„Fahro, Nermine… Peđa bolan… da vas pitamo nešto?“
-Šta je?
„Biste li vi mogli s nama u koaliciju?“
-Ne bismo.
„Što?“
-Stid nas.
„Čega vas ima bit stid sunce vam je***!?“
…
Indijansko pleme Natchez iz doline Mississippija odvajalo je obične ljude od velikaša. Ove prve su nazivali pogrdnim imenom „smrdljivci“ dok su pak velikaše hijerarhijski dijelili na tri kategorije – „časne“, „plemenite“ i „sunce“. Vrhovni poglavar, usamljen na vrhu te hijerarhije dobijao je titulu „Veliko Sunce“.
Iako je riječ o, uslovno rečeno primitivnom društvenom uređenju američkih domorodaca, nekako se čini da i naše savremeno bosanskohercegovačko društvo ima elemenata ovog domorodačkog.
Vladavina privilegovanog begovskog sloja, tvrđi pristup politici koji baca sjenu na već (teškom mukom) izgrađene demokratske vrijednosti, uticaj krugova koji nisu odustali od ideje „fildžan države“, zatvarnje očiju na prisustvo konzervativnog islama koji se kosi tradicionalnim islamskim vrijednostima Bošnjaka, potpuna destrukcija morala kroz prizmu ne držanja do date riječi, progon političkih neistomišljenika, razne afere … politika je izopačenog poretka koji produbljuje jaz između bogatstva i blagostanja u kojem žive porodice bliske „zeleno-termitskoj demokratiji“ i siromašnog puka i porodica u stanju socijalne potrebe.
Licemjerstvu nema kraja kada, prvaci spomenute demokratije zatraže podršku na predstojećim izborima za novu deceniju vladanja!
Podatak s početka 2018. govori da u Bosni i Hercegovini oko 600.000 ljudi živi u siromaštvu. Svako šesto domaćinstvo u zemlji je siromšno, prema izvještajima Direkcije za ekonomsko planiranje BiH (DEP BiH). Drugi zvanični podaci govore da polovina stanovništva u BiH živi na granici siromaštva. Na spavanje odlaze gladni a država nema odgovora.
Podaci UN-a s kraja 2017. – Bosna i Hercegovina je peta zemlja po siromaštvu u Evropi.
Broj nezaposlenih približava se broju zaposlenih, penzioneri, ali i brojni radnici već godinama preživljavaju na minimalcu, dok mladi masovno napuštaju BiH…
Čitajući podatke za prethodne dvije godine, s razlogom se postavlja pitanje zašto bi do kraja 2018. godine ili u svakoj narednoj bilo bolje ako ovo društvo nastave voditi isti „velikaši“?
Osim statističkih obmana o napretku BiH na svim poljima, građani ove zemlje činjenično ne vide, ne osjećaju da se živi bolje. Poruke kako se na horizontu nazire „ekonomski rast, vladavina prava, socijalna jednakost, veće penzije, bolje zdravstvene usluge…“ puke su laži koje se plasiraju građanima preko prorežimskih medija. Medija, koji muku muče s uvjeravanjem da horizont nije zamišljena linija koja se udaljava što joj se više približavamo.
Nakon promišljanja iz „dolina Bosne, Une, Neretve…“ ponovo u „dolinu Mississippija“… I gle čuda, još primjera haman k'o u Bosni! Tek prije nekoliko godina (2013.) savezna američka država Mississippi je službeno ratifikovala 13. amandman Ustava SAD kojim se zabranjuje ropstvo! Kako su prenijeli globalni mediji kašnjenje za ostalih 49 država se desilo zbog „proceduralne greške“ koju su uočila dva profesora istraživajući za potrebe Spielbergovog filma „Lincoln“.
Da li je i u Bosni potreban „Spielbergov filmski set“ kako bi uočili da živimo u ropstvu ili je svijest već dovoljno velika samo strah dominira?
Hoćemo li se nakon oktobarskih izbora osloboditi lanaca ili ćemo ostati „smrdljivi“ robovi kriminalno-korumpiranih „ zeleno-termitskih velikaša“?
Da li je u nama, napaćenima i osiromašenima ostalo još hrabrosti i snage da „Veliko Sunce“ pošaljemo na historiju političke deponije?
Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove Narod.ba Portala.
Komentari