GRADSKI DANI TEKU / RAMO KOLAR Nema naroda, ali ima pravde: Kome će pobjednici iz Sarajeva poslati prvu zahvalnicu?

I dok Centralna izborna komisija i dalje broji glasove, a kad će završiti ne zna se, sad se pobjednici na bosanskim lokalnim izborima već odmaraju od poplavjelih prsa u koja su se udarali nekoliko dana i noći prepuni ne baš utemeljene euforije. Palo Sarajevo! SDA potučena do nogu u glavnom gradu. Krah najveće stranke. Vrištali […]

I dok Centralna izborna komisija i dalje broji glasove, a kad će završiti ne zna se, sad se pobjednici na bosanskim lokalnim izborima već odmaraju od poplavjelih prsa u koja su se udarali nekoliko dana i noći prepuni ne baš utemeljene euforije.

Palo Sarajevo! SDA potučena do nogu u glavnom gradu. Krah najveće stranke. Vrištali su naslovi na sve strane. Po medijima, njih na stotine, noćom i danom. Komentari i brze analize već padaju ko životni standard u nas. Uglavnom su podijeljeni u dva tabora. Za gubitnike i masovno protiv njih.

Jeste ekipa „četvorke“ povalila SDA u Sarajevu. I tu i tamo. Ali enigmu je riješio još uvijek mlađahni načelnik najveće općine u državi Semir Efendić, u nekoj emisiji, u kojoj su učestvovali pobjednici i njihove stjegonoše koji su galamili na sav glas: „Čekajte malo ljudi, pa SDA je hametice pomela sve ostale…Vidi nas samo na čelu s Dinom Konakovićem, Aljoša Čampara, Ibrahim Hadžobajrić, da mlade načelnike i ne spominjem…“

Ima dečko pravo. Nije poražena njihova dojučerašnja a i prije stranka u kojoj su prilično baštinili ali ne imadoše živaca čekati isplivati do šerifa. Pobijedila je novija, svježija, agresivnija i na mala vrata otvorenija, glasna i na društvenim mrežama raširena SDA pod imenom koje ništa ne znači – Narod i Pravda. A da je pri tome čvrsto prigrlila konzervatizam starije sestre, spregu s klerom, društvo jednog lica gdje isključivo dominira šef (džaba se on od toga verbalno brani), računa više na etniju nego na državu, te kao takva prirodno sprema teren za unutar stranački nepotizam koji će se prenijeti i na državu i društvo.

Sličnu, ako ne i istu ideoogiju ima i  stalni načelnik Sratog grada. U mreži se koprca i ostatak zvani SDP koji se koprca u vlastitom nesnalaženju, kadrovskom siromaštvu, nedostatku rada, unutarstranačkim sukobima, odrođivanju od radnika i ostatka društva. Iako je okružen mnogobrojnim neprijateljima, uglavnom bivšim funkcionerima, ova stranka će morati uraditi radikalnu reformu ili je neće biti. Mlađarija iz Naše stranke (čuj naziva!) se još vodi kao raja i prepoznatljiva je ozbiljno u par mahala. Još se ne zna imaju li veće ambicije i snage za njih, pa s pravom samo „mlađa SDA“ ostaje ići putevima starije i izražavati bošnjačke nacionalne interese.

Slijedi i prirodan raspad SDA jer po prirodi svojih temelja i ideologije, sama će se urušiti. Ostatak će pod zastavu Dina, ako se mladi reformatori, da ne kažem revolucionari, jednom ne vrate „na mjesto zločina“.

Pobjednici, ma gdje bili, imaju pravo slaviti. Hoće li im i rezultati rada biti glasni, jasni i vidljivi kao što su proslave, pokazat će izbori za dvije godine.  Ipak za njihov bespovratni trijumf ipak najviše imaju zahvaliti „kući koja se ruši“ na čelu s jedinim domaćinima – Sebijom i mužem joj Bakirom Izetbegovićem. Neko je u šali, u kojoj ima i malo šale, predložio da čoporativno odu Seki dodijeliti zahvalnicu. Ima tu još mnogo zaslužnih eksterno, ali daleko bi nas odvelo nabrajanje pa je reći kako je javno mnijenje ipak još živo.

Valja li zaboraviti „historijske promjene“ i u manjem nam blentitetu? Nipošto. Ali ja neću trošiti riječi na osvajanje Banje Luke i Bijeljine od strane Dodikove opozicije. Namjesto toga preporučam analize mlađahnog kolege koji to inače pronicljivo i  sa stilom radi. Uz to Dragan Bursać je mnogo bliži događajima.

Uostalom, narod je uglavnom besposlen pa će imati vremena analizirati svaki potez i korak novih lokalnih udarnika o čemu će se pričati sve do narednih izbora na koje isti taj analitični puk neće izlaziti.

Ona manja polovica, ili tu negdje, hoće. Ako preživi sve viruse, zdravstveni sistem bez sistema, ali s jednom kormilarkom, a naročito sve agresivnije migrante koji i ubijaju, ali za njih niko nije nadležan! Mnogi građani, bez čvrste garancije za vlastitu sigurnost, spavaju na po oka s oružjem pod jastukom. Mnogo čvršće i bezbrižnije hrču zastupnici državnog parlamenta koji tek brinu da što više (ne)rade od kuće dok im na prag stiže golema plaća kao da su radili svaki dan i zemlju učinili prosperitetnom.

Gradski dani i dalje teku. Blago suncu koje se nazire kroz smog i maglu.  I onima koji ga vide povazdana, makar i kratak bio. Ostali će, uz vakcinu, valjda dočekati škrge u Sarajevu.