RAMO KOLAR / GRADSKI DANI TEKU: Predizborni bosanski teferič: igra kolo i u kolu duda, od radosti tresu mi se – kosti!
Vesela jesen stigla. Hladna ko naša stvarnost. Studeno, jer nema peleta. Bukve isječene za izborni propagandni materijal. S kojega se smiju neprirodna lica znanih i neznanih. Neće bit ni plina. Reko Laktašenko. Njemu pak car i političkofinancijski babo. Pardon tatko. Bratko. Nek pocrkaju oni tamo. Ti druže i tvoja ekipa grijte se i dan i […]
Vesela jesen stigla. Hladna ko naša stvarnost.
Studeno, jer nema peleta. Bukve isječene za izborni propagandni materijal. S kojega se smiju neprirodna lica znanih i neznanih. Neće bit ni plina. Reko Laktašenko. Njemu pak car i političkofinancijski babo. Pardon tatko. Bratko. Nek pocrkaju oni tamo. Ti druže i tvoja ekipa grijte se i dan i noć. Džab džaba. Samo da mi odigraš ovu utakmicu. I njome priznaš sve moje zločine. Ko što sam i ja vaše bratko. Pa vas i one preko Drine branim u UN. Da vas ne bi zapljusnula civilizacija. Jer to nije ni za vas, niti za nas. Tvrda ruka i još tvrđa čizma, to je naša demokracija.
Onda isti lik sleti ko od šale svojim helikopterom na Baniju. Ko u najbolja doba devedesetih. Sad je nije osvojio. Milanović mu je poklonio. Samo da im uspije ruski plan. Rasturanja Bosne. Ko gazda što rasturi Ukrajinu. Pa požurio ovjeriti okupirano. Namještenolažnim referendumom.
Ovu ladnu jesen i još studeniju zimu iskoristit će i domaća Elektroprivreda. Još se nije ni prva slana uvatila na travi, otamo prijete. Neki likovi iz vrhova partijskih koji vode ovu firmu, kao vlasnici onoga što su ranije generacije napravile (oni su izgradili par malih HE koje čine štetu i ne daju energiju) otvoreno viču kako građanima neće dati struju. Ako se pak nekako odobrovolje, bit će skuplja od zlata. Znate li vi, pojašnjavaju, koliko mi prodajemo struje i za koje teške pare na Zapad? Deset puta više tamo zaradimo nego od vas bijednih. Mogu kad su vlasnici ove naše firme. Privatizirali je njihovi partiokrate bez pare dinara.
Samo se čeka pobjeda istih za koji dan i struja će stići plin. Ovaj će vrisnuti za oko heftu. Pa onda oko isteka godine, pa u februaru, pa-pa…
Zato i nema uglja u tuzlanskom kraju, posijanom rudnicima. Gazde ga prodaju Srbiji i kome stignu. Semberija ima osam registriranih poljoprivrednika. I nema pšenice. Ima, al nema. Čekaju se više cijene. Kupit ćemo u Srbiji. Ako budemo dobri s Vučićem. Koji se sprema uzeti nam i formalno po države. Čim prizna Kosovo. Kad može Putko, može i Rutko. Aj sad, neće biti sitničav: nek ide Kosovo, uzimam eres. Zajedno s genocidom. Iako nikad nikoga on i Srbija nisu napadali.
Al sve je to šaša u poređenju s cirkusom adria. Tu je već dvadesetak dana. Ne znaš je li trapez zanimljiviji ili polumrtvi lavovi u kavezima. Gledajući ovo bosansko sijelo putem tzv. masmedija, dođe ti vratiti se u bpčki prošlost u ime budućnosti. Svi ti kandidati naši, a ustvari samo njihovi i svoji, kao da su birani isključivo i jedino po negativnoj političkoj filozofiji. Oni trtljaju, ne mogu sastaviti prostoproširenu, o politici znaju samo što im je neuspješni baba reko il neko poput Tarzana, ne poznaju uređenje vlastite države, čak ni općine, čitali su samo stranačka saopćenja, poznaju dobro jezike kao: teleći, goveđi, ovčiji, krmeći…i kad to sve reknu na englesakom, jasno ti je da baš ni one uprav naprijed nabrojane ne umiju, ljuti su na javnost, o vlastitim ženama ne govore, o parama i prihodima bezočno lažu, nauka je većini neprevodiva imenica, iako mogu mahati diplomama stečenim po selima kamo su sami otvarali faksove, neukusno obučeni, odnarođeni. Kad se sučele, cirkus ti dođe ko dječiji festival lijepih pjesmica.
Ali ginu za svoj narod, obećavaju mu Njemačku (ne ovdje naravno, nego tamo daleko), gaze ljudska prava a da to i ne primjećuju, o slobodi ne znaju ni toliko da im je nana. I svi su, manje-više okrenuti ka istokputku, samo to kriju ko guja noge.
Njima su vrline javne, poroci tajni. A nama će njihova borba za pare, jare, vlast, slast i mast, u vidu predizbornog teferiča – sigurno skočiti na nos!
Komentari