KOLUMNA / MESUD ČEVRA: Nacističko – teroristički plan “Memorandum 2” Srbije je pokrenut! Zašto šute Bošnjački prvaci?!?
Piše: MESUD ČEVRA Oni koji su svjedočili posljedicama Memoranduma SANU iz 90-tih godina, nisu ni svjesni činjenice da će doživjeti i projekat „Memorandum dva“. Treba reći da su ovi memorandumi samo kontinuitet strateške političke i državotvorne politike Srbije i srbijanskog društva. One su nastavak Načertanija autora Ilije Garašanina, a koji će 41. godine u svom […]
Piše: MESUD ČEVRA
Oni koji su svjedočili posljedicama Memoranduma SANU iz 90-tih godina, nisu ni svjesni činjenice da će doživjeti i projekat „Memorandum dva“. Treba reći da su ovi memorandumi samo kontinuitet strateške političke i državotvorne politike Srbije i srbijanskog društva. One su nastavak Načertanija autora Ilije Garašanina, a koji će 41. godine u svom najgorem obliku provoditi Moljević nad Bošnjacima istočne Bosne i Sandžaka.
O posljedicama ovog Načertanija svjedoci smo užasnih zločina četničkih i četničko-partizanskih jedinica na startu drugog svjetskog rata. Samo u okolini Priboja, za petnaest dana ubijeno je preko dvadeset hiljada bošnjačkih civila, žena djece i staraca. Od toga su bila preko pedeset posto djeca. Isto su prošle i sve druge opštine u istočnoj Bosni i Sandžaku.
O ovim zločinima, bošnjačka djeca i moja generacija nisu ništa znali, jer su Bošnjaci u Titovo vrijeme i vrijeme komunističke vladavine bili totalno diskriminirani. A i komunistička partija nije svoj međunarodni ugled gradila na najviše stradalom stanovništvu. Prema američkim izvorima, Bošnjaci su u drugom svjetskom ratu izgubili skoro dvanaest posto od svoje populacije, dok je Srba stradalo pet posto. Devedesetih godina, dakle, Bošnjaci dočekuju rat živeći u iluzijama bratstva i jedinstva, i kao i deset puta prije toga u zadnjih 200 godina, doživjeli su užasne zločine, progone, kao i genocid, a usput im je oteto i pola njihove zemlje Bosne.
Memorandum SANU izdat je devedesetih godina i bio je poziv srpskom svetu da se naoruža i da konačno krene u ostvarivanje programa čiste srpske države, koja će se prostirati od Šumadije do Zadra. Na tom putu ispriječile su im se države bivše Jugoslavije, koje su u međuvremenu postale nezavisne i demokratske. Kakve smo nesreće doživjeli kao Bošnjaci, i kakva smo bili žrtva vlastite neobaviještenosti o ostvarivanju velikosrpskih nacističkih ciljeva vidjelo se u tome da smo poslije izglasavanja nezavisnosti BiH i dalje živjeli u iluziji da se neće povampiriti velikosrpski projekat.
Bošnjaci su s pravom kao demokratski izabranog predsjednika, od Izetbegovića tražili objašnjenje u vezi nastupajućeg vremena. On je u više navrata narod pozivao na smirenje i objašnjavao da neće biti rata. Ubrzo se srpska nacističko-teroristička armada sručila na naše gradove, prvo istočna Bosna, a onda i ostali prostori naše zemlje. Danas smo svjedoci kontinuiranog djelovanja srbijansko-nacističkog pogleda na BiH. Pod krinkom specijalnih veza Srbije i Srpske, srbijanska politika kao potpisnik Dejtonskog sporazuma izvrgava ruglu te veze, tako, što se ponaša kao da je srpska integralni dio srbijanske države. U tome im pomažu elementi političkog i društvenog miljea u srpskoj, tako što se primjenjuje memorandum dva.
Svojim nedjelovanjem i općom nedržavničkom politikom pomažu im i Bošnjački prvaci koji šute i zabijaju glavu u pjesak. Iz onoga što se može vidjeti, memorandum dva je druga faza nacističko-terorističkog djelovanja Srbije spram Srba izvan zemlje. Naime, ovaj memorandum pored ostalog traži od networka Pravoslavne crkve i svih institucija, da kontinuirano stvaraju nepodnošljive uvjete za ne-srbe, kako bi se ovi iseljavali i srpska ostala čista u svom pravoslavnom, srpsko – nacističkom miljeu.
Svoj nacističko-teroristički način provođenja smjernica SANU, bosanski srbi su ostvarili slično njemačkom nacističkom projektu protiv Jevreja, tako, što su stotine hiljada ne-Srba, dakle Bošnjaka i Hrvata, provukli kroz koncentracione logore i na kraju ubijanjem i genocidom pokazali da im je Hitler i Gebels brat po ideologiji.
Postavlja se pitanje, imamo li mi pravo na šutnju i stvaranje iluzija kod našeg naroda kako su to bošnjački prvaci stvarali devedesetih?
Naravno da nemamo, ali nije li danas situacija veoma slična onoj iz devedesetih, s tim što umjesto vojne hunte JNA imamo srbijansku vojsku. Sve ostalo je potpuno isto. Naime, prvo imamo kao protest blokadama institucija države zbog veoma važnog Zakona o sprječavanju upotrebe negacije genocida. Time se želi pokazati da BiH nije moguća, i da se treba mirno razdružiti.
Danas imamo iste priče od Dodika, kao i devedesetih Karadžića, da će se mirnim putem razdružiti, a paralelno se sprema kao zajednička vojna vježba sa srbijanskm vojskom na području srpske. Niko nije bio upoznat s time, ko je dogovorio ovu vježbu, kako i na koji način će ona biti kontrolisana, i ko je taj ko može dovoditi u našu zemlju vojsku koja je na tlu naše zemlje napravila stotine hiljada mrtvih i počinila zločin svih zločina – genocid.
Vlada i ljudi uz Dodika i Izetbegovića su nam dužni odgovoriti na ovo pitanje. Posebno se na to treba oglasiti gospodin Komšić koji bi trebao da bude upoznat sa ovom ujdurmom. Ne bi ništa bilo sporno u tome da Srbija kontinuirano ne kidiše na našu zemlju, kao oratorski, tako i praktično.
Poslije napada na Kosovo i Crnu goru, i pokušaja destabilizacije tamošnjih društava izgleda da je došlo vrijeme na BiH.
I zaista, postavlja se pitanje, da li je ovo slična situacija iz devedesetih, kada je vojna hunta JNA ušla u BiH iz svih republika i obučila domicilne ljude rukovanju tehničkim sredstvima. Naše je mišljenje da samo što će ovoga puta pod krinkom vježbe sa Oružanim snagama BiH Srbijanci ostaviti svo naoružanje domaćim ljudima, jer cilj vježbe je upravo to da se vojna sredstva ostave na području srpske kako bi Dodik mogao i formalno krenuti u pogibeljnu akciju tzv. mirnog otcjepljenja.
Otimanje bosanskih znamenja, progon povratnika, onemogućavanje povratnicima da se zaposle, sistemska segregacija Bošnjaka, kao i pokušaj izgradnje hidroelektrane na Drini i aerodroma u Trebinju bez saglasnosti naše zemlje su stvari zbog kojih se bosanske snage veoma ozbiljno trebaju zabrinuti. Potrebno je hitno sazvati vanrednu sjednicu Parlamenta BIH i o tim pitanjima izvršiti raspravu i donijeti zaključke tako što će se upozoriti međunarodna zajednica na ozbiljne prijetnje nezavisnosti i demokratskog poretka u BIH.
Ovakav nasrtaj na Bosnu je uvertira za ono o čemu Dodik već petnaest godina svoje vladavine melje po Balkanu i ovo su stvari koje je memorandum dva precizno objasnio kako se treba ponašati u srpskoj, gdje se traži od institucija i crkve da stvaraju nepodnošljive uvjete za Bošnjake i Ostale, kako bi oni napuštali taj prostor.
Da li ćemo dobiti kompletan izvještaj o vojnoj vježbi i odgovore zašto se ona održava na području srpske, i ko će, i kako kontrolisati vojne i ljudske resurse koji će preći Drinu. O tome je potrebno hitno raspravu voditi na Parlamentu BiH, a ne prepuštati ucijenjenim ministrima bh. vojne sile da se oni dogovaraju o sudbini naše svakodnevne politike bezbjednosti.
I konačno, ko će našoj javnosti odgovoriti na pitanje, zašto tužilaštvo ne pokrene optužnicu protiv Milorada Dodika zbog zloupotrebe položaja i blokade Predsjedništva i institucija BiH.
Posebno nas na parlamentu zanima najava Vučića da po našoj zemlji pravi nekakve spomenike i memorijalne centre sa ciljem sjećanja na jasenovačke žrtve iz drugog svjetskog rata.
Prije svega još uvijek se ne zna koliko je, i da li je bilo žrtava u Jasenovcu onoliko koliko ih je utvrdio Tito i Jugoslavija zbog ratnih šteta oko 700,000, ili je spisak stradalih oko 70,000 u čemu se svi u zadnje vrijeme slažu. Ili je i to odokativna metoda nekih komunističkih naučnih neandertalaca, kao što su izvjesni Goldštajn. I konačno, da li je uopće Jasenovac bio koncentracioni logor ili radni logor u kome su osuđivani komunisti zbog terorističkih napada na Pruge i ostala mjesta, a da je Jasenovac bio samo prolazna stanica za Srbe, koji su u najvećem broju proslijeđeni u Zapadnu Njemačku brodovima iz Zemuna Dunavom na ratnu proizvodnju za Hitlera, dok se za Jevreje kaže da su uglavnom poslati također u zapadnu Njemačku i tamošnje koncentracione logore.
Jedino su Romi brutalno tamo stradali i sve to imamo u knjizi Igora Vukića koji se bavi Jasenovcem historiografski od prije tri godine, kada su SAD poslale izvornu gradju Hrvatskoj, a koju im je svojevremeno predao sam Dodik. Dakle, te odokativne metode su proizvele niz nedorečenosti o žrtvama u Jasenovcu i veoma je upitno kome i zašto se želi praviti memorijalni centar.
Ok, i to je u redu, neka se pravi memorijalni centar. Znamo da je njegov cilj ublažiti svjetski odnos prema srpskim nacistima iz zadnjeg rata, koji su ne samo kroz koncentracione logore, kopirajući Hitlera, provukli stotine hiljada Bošnjaka, a nešto i Hrvata, pa čak i napravili genocid. Izgradnjom ovog centra nikako se neće zaboraviti nacističko-teroristička uloga u bosanskom genocidu pravoslavne crkve srpske i Srbije, i ako se već želi tako nešto praviti, a na to možda imaju pravo Srbija i srpska zašto se ne pravi u Jasenovcu, gdje se i dogodio taj tzv. koncentracioni logor? Zašto se smješta u BiH? Šta ima BiH sa Jasenovačkim logorom, kad se on nalazio u današnjoj Hrvatskoj, a proizvod je i Nezavisne Države Hrvatske (NDH) iz drugog svjetskog rata. BiH je bila okupirana u drugom svjetskom ratu od strane NDH, a na osnovu podjele njene teritorije Cvetković Maček iz 1939 g. zato je potrebno pod hitno sjesti sa srbijanskim vlastima, upozoriti sve aktere u ovim djelatnostima i ne dozvoliti bilo kakve spomenike i memorijalne centre u našoj zemlji, jer mi nemamo nikakve veze sa tim zločinom, niti želimo da nas se u tome participira.
Jednostavno srbijanski predsjednik izgleda drži srpsku kao da je to njegova teritorija. Njemu treba zabraniti ulazak u Bosnu i Hercegovinu, kao i svima koji se tako ponašaju.
Komentari